I Don't Care

The Four Tenets of Satanism

Because of this, people without spiritual inclinations are not interested in a deeper consideration of this concept. In this text, we will try to discard prejudices and demonstrate that the question of enlightenment is, in fact, a question of understanding moral principles. We will show that the level of awakedness is an objectively measurable parameter of personality.

## To be enlightened

Being awakened, unlike sleeping, means being aware. But aware of what? Becoming enlightened, enriched with light, means illuminating, i.e., becoming conscious of the foundations of one's being. But what are these foundations? In [this text](lang=en&id=slobodni-zidari-graditelji-sopstvenog-karaktera) we talked more about the building blocks of our character and learned that **sovereignty** and **equality** as the foundations of our being are manifested in reality as two moral principles that should serve as a filter for every thought, word, and above all, action. Being enlightened means being aware of the existence of these two principles and living morally, i.e., in accordance with them. That's why they are called the two pillars of enlightenment, and they are:

1. **The Principle of Non-Aggression.**

    *Do not initiate harm to others.* - In other words, do not violate someone else's sovereignty. This principle nurtures equality, and if it is not well-formed, we have the master syndrome, where we tend to be bullies or act as if we have greater inherent rights than others.

2. **The Principle of (Self)defense**
   
   *If someone has initiated harm, you have the right to defend (yourself) by force.* - In other words, do not allow someone to violate your sovereignty. If it is not well-formed, we have the slave syndrome, where we tend to become victims and believe that others have greater inherent rights than us.

## Harm

The first question we encounter is, *What is harm?*. **Harm** is a consequence that arises from an action that is not in accordance with the natural ownership of a material object. Such an action is called a **harmful action**. For more information about the nature of ownership, I invite you to read [this text](lang=en&id=najbolja-vrsta-vladanja).

What should be kept in mind throughout this analysis is the terminological difference between **harm** and **unwanted effect**. We refer to the consequence of any action as an **effect**, while an **unwanted effect** is an effect that is not in the subject's interest. **Harm** is the unwanted effect that arises from actions that are not in accordance with natural ownership.

Initiating harm constitutes a violation of the **non-aggression principle**, which implies that it is justified to prevent harmful action through the application of physical force, i.e., it is justified to apply the **principle of (self)defense**. In other words, the one who initiates harmful action in a given situation is considered immoral. Anyone has the right to use force to prevent them from causing harm.

There are two types of harmful actions:

1. **Direct** - (Inter)actions that, independently of the context, inherently cause harm. For an action to be direct, it must involve interaction, meaning it must have multiple participants, and the one who suffers harm must be a participant in the interaction.
   
2. **Indirect** - Actions that, on their own, do not cause harm but are **complicit** actions that contribute to direct harmful actions. Additionally, the one suffering harm is not a participant in these actions.

### Direct actions

A conscious being named Conor is performing a direct action on an object owned by Owen. The object can be anything that Owen possesses, including his property or his body.

We call the result of the action **harm**, and an action is considered a direct harmful action if and only if the following conditions are met: 

1. **Lack of consent** - Owen does not consent with the action, thus fulfilling the necessary condition for harm, i.e., the owner's consent is violated.

2. **Coercion** - Owen's ability to make a free choice has been taken away, thereby meeting the necessary condition for harm, i.e. Owen is compelled, physical force is applied to him, or the threat of physical force is imposed upon him. 

Each of these conditions is necessary but not a sufficient condition. Let's examine all the possibilities using a table of cases.

|                   |      Lack of consent                                        |  Consent                                      |
|-------------------|-----------------------------------------------------------|---------------------------------------------------|
| **Coercion**       |  1 - Harm                                                   | 3 - No harm - The owner agrees to the use of force |
| **No Coercion**   |  2 - No harm - The owner is free to walk away with the object    | 4 - No harm                                        |

From the table, we can see four cases:

1. If there is both **lack of consent** and **coercion**, then a sufficient condition is met, and the principle of non-aggression is violated. Harm is initiated, the action is immoral, and regardless of whether harm actually occurred, an immoral act has been committed. It is justified to defend oneself by using physical force. In this case, Conor would be referred to as an aggressor or a perpetrator of violence, while Owen would be the victim.

2. When there is **no physical force compelling someone**, every individual is free to avoid unhealthy frameworks and relationships they **do not consent** to, thereby having the potential for preventing an unwanted effect. Owen's free choice is a crucial factor that determines whether an unwanted effect will occur. If we were to consider this effect as harm, both Conor and Owen would be responsible for the harm due to their freedom of choice. It would then be justified to apply physical force to either of them to prevent harm. However, this would lead to absurdity because it would then be justified to use physical force on Owen to protect him from the unwanted effects of his own free choices. For example, if Conor somehow conditions, coerces, or belittles Owen, it would be justified to physically remove Owen from the situation to prevent the effects of those words on him. Ironically, in this scenario, the only aggressor would be the one who attempted to protect Owen in this way because they introduced coercion, thereby depriving Owen of his freedom of choice. In situations of this type, Owen is often in a mental cage that he unconsciously maintains due to reasons such as the illusion of comfort, lack of courage, irrational fear, lack of self-belief, self-hatred, etc. The exception is fear grounded in threats of force, which, as we will see later, elevates this situation to category 1.
   
3. The presence of **physical coercion** alongside **consent** suggests voluntary role-playing as a dominant and submissive, which cannot be characterized as immoral. Real-life situations of this nature can include acting scenes or consensual sexual interactions.

4. Interactions accompanied by **consent** and **without coercion** constitute the largest set of interactions. These are just standard voluntary and free interactions.

So, among direct actions, the only harmful ones are actions in which both lack of consent and coercion are present. Other types of direct actions do not constitute harmful actions.

### Indirect actions

The aggressor carries out a direct harmful action against the victim. There are three approaches that a third party (referred to as Defton in the following text) can have regarding this:

1. **Positive Approach** - Defton tries to prevent harm in any way or protect the victim. These are actions in line with the principle of (self)defense, and we call them **helping** the victim. They can also be referred to as actions to obstruct the aggressor. Such actions are not harmful; in fact, they are moral.
   
2. **Neutral Approach** - Defton does nothing regarding the situation; his actions are irrelevant to the situation, as if he doesn't exist. These actions are commonly referred to as not helping and can also be called non-obstructing, in the context of both the aggressor and the victim. Since this is a lack of action, it cannot be considered a harmful action. Therefore, it is not immoral, and it is not justified to compel this observer in any way. This forms the basis for the conclusion that helping is not a moral obligation. You can read more about this in [this text](lang=en&id=plemenitost-pomaganja).

3. **Negative Approach** - Defton attempts in any way to enable harm or protect the aggressor. These are actions that violate the principle of non-aggression, and we call them **obstructing** the victim or actions of **complicity** in direct harmful actions. They can also be referred to as actions helping the aggressor. Such actions are harmful, i.e., they are immoral. It follows that it is justified to use force to prevent them.

> *If you can, help others; if you cannot do that, at least do not harm them.*

So, among indirect actions, the only harmful actions are those of a negative approach to the original harmful action. It is important to emphasize that in the case of these actions, a new observer has the same choice in selecting a reaction. Therefore, someone can react with a positive, neutral, or negative approach to an indirect harmful action. Other types of indirect actions do not constitute harmful actions.

## Force

The application of physical force is justified and moral only if a harmful action has been initiated. In all other situations, it is not justified to apply force, as doing so would make us the aggressors.

The limit on the amount of force justified in (self)defense against an immoral act or violence is determined by two parameters: the amount of force in the immoral act **KN** and the minimum amount of force required to defend against it **KO**. It falls within the range **[0, max(KN, KO)]**, where 0 represents not using force.

From the formula, we can observe two cases:

1. In the first case, the amount of force in the immoral act is less than or equal to the minimum amount of force required for defense. In this case, the justified amount of force is any force less than or equal to what the victim needs for defense, i.e., in the range from 0 to KO.

2. In the second case, the amount of force in the immoral act is greater than the minimum amount required for defense. In this case, the justified amount of force is any amount of force in the range between 0 and KN.
   
In other words, if it is necessary to respond with the maximum possible force, including killing the aggressor, in order to (self)defend, then it is morally justified to do so. The burden of moral responsibility is never on the victim or defender, although in individual situations, roles may change due to the use of unjustified force. In the case of using force beyond the justified range, the previous victim would become the aggressor, and it would be justified by the same principles to defend against them.

Although a threat of force is not physical force itself, it is a form of coercion. If the other conditions for harm are also met, it is justified to use force to (self)defend. Is a threat of force coercion? The answer to this question is essentially the answer to whether there is no possibility of free choice for the person being threatened. When someone threatens force, they demand a certain course of action from the other person and claim that if the person acts contrary to their will, physical force will be applied. Because the free choice of the person being threatened undoubtedly results in coercion, we can argue that the person's freedom is already taken away during the threat, i.e., that the threat of force is coercion.

To learn more about the concept of the amount of force and whether a threat of force is always verbal and in what variations it appears, you can read about it in [this text](lang=en&id=nemoj-da-mi-pretis).

## Knowledge and capabilities

Since we, as beings, are limited by space and time, there are often situations when we do not possess all the relevant information, i.e., when our perception is not aligned with the truth. In this regard, there are two limitations that make fair reactions challenging:

1. **Knowledge** - Our perspective is limited by consciousness and knowledge, which is why we must exercise caution in judgment and reaction if we want to be fair. Whenever possible, it is best to gather enough information before reacting, and if that's not the case, it's even more important to know the right measure of reaction in an attempt to minimize harm. To answer the question, "Is it okay to react?" we need knowledge about the situation, so a lack of knowledge represents a mental limitation. There are real situations when acquiring more information or obtaining consent is impossible before taking action, and we call them situations of deferred consent. You can learn more about their nature within [this text](lang=en&id=za-vase-dobro).

2. **Capability** - The question, "Are we capable of reacting?" points to another aspect of limitation in moral action, which is the spatial-temporal (material) limitation.

Both limitations, especially the second one, introduce the possibility that the reaction may be delayed, meaning that the response does not represent defense during moments of violence but rather **punishment** or **revenge** after an immoral act, with or without harm done. Since these phenomena are of broad scope, I invite those interested to read [this text](lang=en&id=kazna-ili-nagrada) dedicated to them.

Within the first point, I mentioned the desire for justice. To understand why it is important to be just, you can read [this text](lang=en&id=bas-me-briga).

Let's return to the analysis and recognize two characteristics of (re)action:

1. **Proportionality** - The intensity of the (re)action directly affects the severity of the outcome and its potential correctability. Although it does not change the morality of the (re)action, it is best when it is in line with the situation, neither excessive nor too weak. In the absence of knowledge, this factor becomes even more crucial because if the (re)action is excessive, it can lead to unjust (re)actions and irreparable harm. When it is too weak, it can lead to failure in terms of (self)defense.

2. **Timeliness** - It is constrained by physical capabilities. If the reaction is delayed, a temporal window opens in which there can be a change in the general state of the participants in the interaction. Therefore, the same, now delayed reaction, can be an immoral action within the context of the ongoing situation. Revenge is one form of a delayed reaction. On the other hand, a premature reaction affects knowledge and indirectly the ability to react justly. Assuming maximum knowledge, a premature reaction is desirable, but the problem with this is that in general, it is impossible because it involves looking into the future, which violates the laws of causality. Therefore, timeliness, especially prematurity, further emphasizes the importance of intensity. This strongly resembles [Spielberg](https://www.imdb.com/name/nm0000229/)’s movie [Minority Report](https://www.imdb.com/title/tt0181689/) in which [Tom Cruise](https://www.imdb.com/name/nm0000129/) does exactly that. You can read an analysis of the morality of this film [here](lang=en&id=suvisni-izvestaj).

Furthermore, it is important to understand that our abilities, knowledge, or lack thereof regarding a particular interaction do not change the nature of the morality of that interaction. In other words, the interaction and all the information that constitutes it objectively exist, or have existed, regardless of whether we are aware of them and to what extent. Therefore, there is only one correct decision. Applying physical force is objectively just or unjust, and this cannot be altered in any way. It does not depend on our knowledge of the interaction, our ability to react, or even our understanding of morality. This fact makes morality objective.

## Conclusion

The two pillars of enlightenment are desirable behaviors within the framework of moral law. By striving to align our everyday actions with it, we build a solid foundation for the development of our own values, and thereby, stable grounds for the development of an extremely prosperous society. Such a society is not governed by human law but lives in accordance with natural moral law. What is the moral law, how does it work, and what is its nature? Find out more in [this text](lang=en&id=skrivena-dinamika-univerzuma).

Eventually, I would like to invite you to test the presented analysis with examples and try to find cases where the application of these rules results in a wrong decision. In other words, try to find situations where applying these rules would turn an immoral action into a moral one, or vice versa. Analyze the true nature of that action, and if you find one, feel free to contact me via [email](mailto:freedom.blog@proton.me) and send your example and explanation.

Often, when we talk abstractly, everything seems to make sense, but faced with examples, or when we are the actors in questionable interaction, conflicts and misunderstandings arise. That’s why I suggest that before you dive deep into your own search, cut the trouble and read [this text](lang=en&id=kontroverzni-moralni-sudovi) which goes through controversial examples and shows how this logic applies to them.

Two Pillars of Enlightenment

Punishment and Reward

Controversial Moral Judgments

Controversial Moral Judgments II

My Body my Choice

To rule over something means to control it according to your own will. It is moral to rule over something that is your own property, and immoral to do otherwise.

## Equality by Rights

There are two paradigms we can follow:

1. All conscious beings are inherently equal by rights - The actions they take are just or unjust regardless of who those beings are.
2. Some conscious beings have greater natural rights than others - There are actions that are unjust when performed by others, but when performed by those beings, they are just.

Given that no objective reason has been found for paradigm 2 to be true, it is reasonable to assume that paradigm 1 is true and to adhere to it.


Ownership is material and arises from natural law. The object we are considering ownership over will be referred to as **the object**. In order to explain the nature of ownership, we need to answer the following two questions:

1. What are the possible states of ownership of an object?
2. What are the ways to change the state of ownership of an object?

In the following, we will elaborate on possible answers considering only those that imply equality by rights.

## Actions

There are several actions we can perform on an object, namely **use**, **alter**, and **destroy**. Generally speaking, ownership does not grant the right to unconditional use of the object, but the right to authorize moral use of the object.

In other words, anyone who wants to use an object in any way is obliged to seek permission from all owners of the object.

Specifically, a non-owner of the object is required to seek permission from all owners, while an owner is obliged to seek permission from all other co-owners. In the case of exclusive ownership, there are no other co-owners, so the owner manages the object solely at their discretion.

## States of Ownership

The object can be owned by no one, someone, or everyone, depending on the number of owners it has. If the object has no owner, then it is owned by no one. If the number of owners is between 1 and *n*-1, where *n* is the number of all conscious beings, then we say the object is someone's. If none of the previous conditions apply, and the object has *n* owners, then it is owned by everyone.

All objects created through natural processes without the influence of conscious beings can be either nobody's or everybody's. From this, two cases arise:

1. Objects created through natural processes are considered **everybody's** property. When an object belongs to a group of people, it is necessary to obtain permission from all co-owners to modify that object. In this case, the group comprises everyone, so for even the smallest natural resource we wish to morally alter, the consent of all others would be required. Furthermore, if someone were to make something from this resource without their permission, it would be justified to physically prevent them from doing so. However, this definition of just behavior would lead to pure chaos, as no one could morally create anything, yet everyone could morally prevent others from creating. Therefore, we reject this possibility as untrue.
2. Objects created through natural processes are considered **nobody's** property. Unlike the previous case, when an object is unowned, everyone has the right to perform any action on the object without permission. It is entirely moral for someone to start working on something that is unowned, and it is immoral to physically prevent them from doing so. Therefore, we will accept this option.

## Change of Ownership

The first possibility is that there is no change, and ownership remains the same as it was at the beginning. This would mean that as conscious beings, we do not own anything. Such a setup would make all material wrongdoings, such as theft or destruction of property, and even bodily wrongdoings, moral, if there is no change in which the material body becomes the property of the one who originates or begins to inhabit it. Therefore, we reject the proposition that there is no change in ownership status.

Now we will proceed with the process whose result should be a diagram of ownership states describing how it is possible to change ownership of an object. For easier tracking of the text, we will simultaneously draw the diagram and explain the transitions.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-1-en.webp"
    alt=”Diagram with one state’'
  />
  <figcaption>Ownership States Partial Diagram</figcaption>
</figure>

We start from the state **nobody's** and wonder how it is possible for the object to become **somebody's[k]** where **k** is the number of conscious beings to whom the object belongs.

The first possibility that arises is claiming the object as one's own. This can be done by taking the object, putting labels on it, physically fencing it off, or any other form of physical barrier to the object. This setup would justify not only hoarding objects but also occupying natural resources, such as simply taking over territory, land, water sources, or energy. Since nothing objective has happened to the object, but rather everything happens around it and in the mind of the one claiming the object as their own, we reject this possibility for gaining ownership of the object.

The next possibility is that an object can become somebody's if someone uses it. This would mean that something becomes somebody's as soon as they start using it, for example, water from a spring would become somebody's if a group of people starts using it and they would have the right to forcibly prevent others from using that water. Also, if we do not consider a single use to be sufficient, the question of frequency of use arises, potentially introducing arbitrary determination of minimum frequency, which is not an objective measure. Therefore, we know that this is not a truth embedded in objective natural law. However, here we can notice that the state of ownership **nobody's** and **in use** differ. While the object is in use, i.e., during the duration of the act of use, it is not possible for someone to become the owner of the object because it would mean having the right to forcibly prevent others from using it, including those who are already using it. The object transitions to the **in use** state at the beginning of the first act of use and returns to the **nobody's** state when the last act of use ends.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-2-en.webp"
    alt=”Diagram with two states’'
  />
<figcaption>Ownership States Partial Diagram</figcaption>
</figure>

We can determine the ways to achieve ownership through a process of elimination, by rejecting all invalid options. If we consider all the options, there is only one possible action left to achieve ownership, and that is investing labor to transform the object or use the object in the composition. If someone takes an object that belongs to no one and invests labor to transform it or uses it as part to create something else, then what they have obtained is their ownership. Since this method requires labor and is the last option, we accept this method for achieving ownership of the object.


<figure>
  <img
   src="./assets/dijagram-vlasnistvo-3-en.webp"
    alt=”Diagram with three states’'
  />
<figcaption>Ownership States Partial Diagram</figcaption>
</figure>

By this, we have concluded how it is possible to truly make an object that belongs to no one your own. Let's see this also in an example. Let's say Vlasta found a piece of wood in the forest. By putting a label "Vlasta's object" on it, he did not become the owner. By moving it to another location, he did not become the owner. Even by using it every day to nail nails, he did not become the owner of the wood. During all that time, someone else also had the right to use that wood, and as long as Vlasta did not start using it for nailing nails, someone else could have become the owner. Only when Vlasta carved a figurine from the wood (which no one else had used), did he become the owner, and no one else had the right to use that figurine in any way without Vlasta's permission.

Let's now consider how it is possible to achieve the reverse transition, i.e., how an object that belongs to someone can become nobody's. The first way is if the last owner dies, or generally ceases to exist in the material world, and in no way has determined to whom the object will belong. The second way is if the last owner renounces ownership of the object. When multiple beings have ownership of an object, it can become nobody's only when all owners die or renounce the object.


<figure>
  <img
   src="./assets/dijagram-vlasnistvo-4-en.webp"
    alt=”Diagram with three states and reverse transition’'
  />
<figcaption>Ownership States Partial Diagram</figcaption>
</figure>


There is one more transition we haven't covered, which is the transition of changing ownership. So, the question is how it is possible to give ownership of an object. The first possibility is a gift, and the second is trade. The owner of the object can gift their share of the object to someone else, thereby transferring ownership to them. They can also trade, i.e., reach a mutual agreement through which ownership of the object changes in exchange for receiving a service or gaining ownership of another object. You can read more about morality of agreement in [this text](lang=en&id=kontroverzni-moralni-sudovi), in section Agreement. Inheritance is a special case of a gift, i.e., a posthumous gift according to the will of the owner. In addition to these, we have automatic changes of ownership. One such change occurs when one of the co-owners renounces their share of the object or dies without leaving their share to anyone, so their share is divided among the other co-owners. Another type of automatic change of ownership occurs when a being developing in the womb of another becomes conscious. At that point, ownership of the body of the new conscious being passes from the carrier to the newly conscious being.

<figure>
  <img
   src="./assets/dijagram-vlasnistvo-5-en.webp"
    alt=”Ownership States Diagram’'
  />
<figcaption>Ownership States Diagram</figcaption>
</figure>


## Theft

When someone rules over something that is not their property, we call it theft. All immoral acts are special cases of theft. Murder is theft of another's life. Rape is theft of another's body. Robbery is theft of another's material goods. If we were to describe the recipe for moral behavior in two words, it would be "Don't steal."

The best kind of rulership is self-ruleship. Self-ruleship is an art of behaving in accordance with moral law. When beings do not rule themselves, they commit injustice, and the more injustice they commit, the less freedom there is. In this way, through the natural moral law, karma is realized for immoral acts. More about the nature of moral law read [here](lang=en&id=skrivena-dinamika-univerzuma).

## Anarchy

Anarchy, from the words "an" (without) and "archon" (ruler), represents a state without rulers, and in other words, a state without slaves. A state in which no one rules over others is a state in which everyone rules themselves. Therefore, anarchy is actually an internal monarchy, and not chaos as it is commonly believed without any etymological basis.

## Conclusion

Without understanding the nature of ownership, it is not possible to understand the nature of morality and correctly recognize the difference between right and wrong. The goal of this text is to present the philosophy of ownership in order to reconsider our own values and behaviors and thereby contribute to creating a better world for all conscious beings around us, including ourselves. I hope you found the text interesting, and if you have any praise or suggestions, or different theories about ownership that lead to a better world, you can share them with me via [email](mailto:freedom.blog@proton.me).


The Best Kind of Rulership

Don't Threaten Me

The Island of Dr. Moreau

Nobility of Helping

A Conversation with License


**Freeman:** Hello, I’m Freeman. Do you want to buy something? I have already packed up, but I can show you what I have.

**Tax:** No. My name is Tax. Have you heard of me?

**Freeman:** No… why? Should I have?

**Tax:** What do you do for a living?

**Freeman:** I sell the fruits and vegetables that I grow. Why is that even important if you are not looking to buy anything?

**Tax:** Well, I need to know what you do so that I can tell you how much you owe—I assume you’re not paying your dues to Society, since you don’t know about me. I’m surprised you’re not already in prison, actually.

**Freeman:** Why would I be in prison? I didn’t harm anyone.

**Tax:** You are harming us by not contributing your fair share—you are not giving us that which belongs to us. We have to take what is ours.

**Freeman:** I don’t know who “you” are, and I’m not sure what exactly is “yours”? Today I sold some pumpkins to a woman, which she bought for the price I offered. I gave her my product, and she gave me her money. As far as I can see, there is only something that belonged to her and something that belonged to me, and we exchanged it. What do you consider yours in this situation?

**Tax:** “We” are Society. What is ours is what we, as a Society, agree is ours.

**Freeman:** “You” have agreed that something that is actually mine is yours. I would say that you have serious issues when it comes to recognizing what is yours and what isn’t.

**Tax:** You don’t understand. We made a decision such that you, like everyone who does any business, are obliged to give us a certain part of what you have.

**Freeman:** You people are just thieves and bullies trying to extort me. People like you are my enemies.

**Tax:** No, no. You don’t understand. You are also part of this Society.

**Freeman:** Is that so? And what exactly makes me a part of this Society?

**Tax:** The fact that you live on our territory. The people who live on this territory make up our Society.

**Freeman:** Because I live on a piece of land near you, you consider me to be a part of your Society and thereby justify taking my belongings?

**Tax:** This is not just a matter of taking, since we offer you various services. We build your roads, protect you, heal you, educate your children.

**Freeman:** No thank you, I’ll find someone else.

**Tax:** Well, that’s not how it works. You give us what is ours and we give you our services.

**Freeman:** What if I refuse to pay for your services because I don’t want them? What are you going to do to me?

**Tax:** At the end of the day, if you openly refuse to pay, my people will imprison you.

**Freeman:** Okay, I will defend myself from those people of yours.

**Tax:** There are too many of them, you wouldn’t really stand a chance. And if you tried that, we would keep you in jail longer.

**Freeman:** You’re trying to convince me that this isn’t extortion, but in fact it’s essentially extortion with the caveat that I’ll get services I can’t refuse.

**Tax:** I’m not an extortionist; I’m Tax.

**Freeman:** I don’t care what your name is… as if that changes anything. I bet you get away with offering terrible services since people are forced to pay you anyway!

**Tax:** This system has withstood the test of time and it works.

**Freeman:** It “works” because you force others to participate. According to that logic, totalitarian regimes and slavery both work. Not that I expect anything particularly clever from you when you threaten to take innocent people’s freedom away if they do not comply with your wishes.

**Tax:** I don’t threaten innocent people; those that do not pay me what I ask are guilty of not paying their dues to Society. I’ve already explained.

**Freeman:** Those who don’t give you what you claim you need are guilty and deserve to be put in prison!? Call yourself Stalin from now on, please.

**Tax:** How would we protect ourselves? You clearly don’t understand that we fund our protection from the money I collect—we pay people to protect us using that money. Those who protect us have to make a living somehow.

**Freeman:** I can pay for that service just like any other if I need it. If I cannot refuse the protection you are offering me, then it is not protection at all. It is extortion.

**Tax:** What about those that cannot pay for protection? You would just leave them unprotected.

**Freeman:** I would rather everyone be protected, but not if it comes at the price of taking away innocent people’s choices. I would never threaten someone with imprisonment because he or she does not fund someone else’s protection.

**Tax:** The thing is, I offer solutions, while you don’t offer any. What would you do with the hungry and the sick? You would just let them die.

**Freeman:** I help whomever I can. Of course, helping others is kind and desirable, but that help should be voluntary—no one is a slave to another. Personal boundaries should be respected.

**Tax:** You are telling me that I should respect personal boundaries, but you would let people die and suffer. You need to find me a solution that can work on a voluntary basis, and only then will I maybe let you go. I need to see results first.

**Freeman:** You are actually telling me that you will continue to take my money, under threat of imprisonment, until I find a better solution to problems that I did not cause. You want to blame me for the consequences of other people’s choices. No matter how you put it, you’re imposing your will on me. What gives you the right?

**Tax:** Maybe it’s not always fair, but I’m the best we have right now. You are not offering anything better.

**Freeman:** I am not offering anything better? According to your reasoning, I should go around with some people and extort money from others, and then give that money to those whom we think need it more? You will see results starting tomorrow, everyone will be fed and protected.

**Tax:** No, no. You have to go through me. If you just started doing that with some gang of yours, we’d put you in jail. The way to help others is through me!

**Freeman:** You are openly hypocritical—if I did the same thing you did, which you claim is fair and necessary, you would support somebody locking me up.

**Tax:** Yes, because otherwise everyone would just take from everyone else, and that would be chaotic. But there must be someone for whom it’s okay to do that, because someone has to solve the problems we have. And here we are, I’m doing it. I am the Authority.

**Freeman:** This all feels like you are trying to sell me a cheap narrative in order to steal my money without any resistance. “Ordinary people” would be punished if they were to go and take money from others, while you as a so-called “authority” are special, and this action is justified for you. How do you explain that?

**Tax:** I don’t have to explain myself to you at all; I am the Authority. I need you to explain exactly who you are and exactly what you do.

**Freeman:** I don’t have to explain myself to you either. And what makes you consider yourself authority?

**Tax:** Society has decided that I am!

**Freeman:** People on this territory have decided that you are my authority? So the only thing I need to do is gather up some people to declare me an authority, and then I will be able to take your things with impunity?

**Tax:** No, no. There are protocols. A group of people can’t just get together, declare leaders, and then take from those who don’t want to give to them. We do everything according to defined protocols.

**Freeman:** Okay, then we will define protocols as well. Our protocols will be better than yours!

**Tax:** This was defined by people a long time ago. You can’t just invent new protocols now.

**Freeman:** So how were these people justified in inventing protocols that everyone is subject to, while I am not justified in doing the same?

**Tax:** They conquered this territory and then defined the rules that must be obeyed on this territory, one of which is that you are obliged to make your contribution. Those people were leaders, and others chose them to be leaders.

**Freeman:** This is contradictory to what you said above. You said that people can’t just get together, choose leaders, and then take other people’s things.

**Tax:** Well, they conquered this country! This territory is now ours because of them!

**Freeman:** Okay, so defining protocols to justify the seizure of your things is unjust… unless I conquer you? Do you even know what justice is?

**Tax:** The world is not just.

**Freeman:** Because of others like you.

**Tax:** People need someone to lead them.

**Freeman:** Choosing a leader for yourself is fine. The problem is when that leader takes away the choice of unconsenting people. Leadership without consent is rulership.

**Tax:** None of what you are saying matters. Society isn’t going to question me, I’ve been here for a long time.

**Freeman:** The members of that Society of yours possess poorly developed critical thinking skills, if they choose not to question you at all.

**Tax:** Members of our Society know how to think. I funded their education!

**Freeman:** That makes sense.

**Tax:** You don’t understand. What you and others pay will also benefit you. I have already told you several times that this is an agreement.

**Freeman:** How can an agreement be on my behalf without my consent? Agreement implies mutual consent. You are talking about imposing your will.

**Tax:** I don’t see why anyone should need to ask you.

**Freeman:** Because I get to decide what to do with my possessions!? And is that your attitude toward everyone—“nobody should need to ask you”?

**Tax:** Well, toward everyone with whom I disagree, because you are in the minority at the moment. If the majority of people thought like you, I probably wouldn’t do what I do.

**Freeman:** Your argument is “there are more of, us so I can get away with it”.

**Tax:** You clearly don’t see the benefits you get from me. You forgot about all those services I told you I offered.

**Freeman:** The benefit I gain from the fact that everyone is threatened with imprisonment if they do not obey? I certainly wouldn’t send anyone to jail for not paying for services they don’t want to use, nor would I support that. Then my stance would be unjust!

**Tax:** But it’s like that for everyone in our Society—you’re no different.

**Freeman:** You are trying to convince me to forget what’s right and what’s not so that you can steal things from me without resistance.

**Tax:** I’m not unjust—there are more of us who think like me than those who think like you. The problem is with you. How can you claim that I am wrong with such certainty when the majority agrees with me?

**Freeman:** You claim many things with certainty for which you have no good argument, even some contradictory and nonsensical things. I can put two and two together. How many of you there are doesn’t matter, I know what is right and what is not. Theft is theft. A million people robbing one innocent person is still wrong.

**Tax:** That’s how things have worked for a long time, and you won’t change that.

**Freeman:** The only thing that certainly won’t change is the fact that your position is unjustifiable and that you are advocating the confiscation of someone else’s property under threat of imprisonment. I will say what I know to be true, and the truth is that behind your pretense of justice lies a great fraud and injustice.

**Tax:** You are just wrong, period.

**Freeman:** You take away others' choices. You don’t even care about common sense.

**Tax:** You are making things too complicated. Let’s understand each other. Join me and live comfortably—all the money I collect has to go somewhere. Open up a company, and we can give you some subsidies and some grant money. I will allow you to get that money.

**Freeman:** You found the wrong man. I will not tell lies, and I would like everyone to receive back what belongs to them and have it stay that way. I won’t support you robbing innocent people. See you never!

Original article at [In Principia](https://www.inprincipia.com/posts/a-conversation-with-tax).


A Conversation with Tax

Hidden dynamics of the universe


In this text, we will not uncover the occult and controversial mysteries of Freemasonry, but rather embark on a journey to discover the mysteries of our own being. Our goal is to move beyond the role of mere observers and become active participants on the stage of life, builders of our own character.

## What are we building?


<figure>
  <img
    src="./assets/hram.png"
    alt='A greek temple'
  />
  <figcaption>A greek temple</figcaption>
</figure>


The provided image depicts an ancient building. If this building represents our entire being, can you infer what each of its segments should symbolize? Which character traits belong to each section, what does the roof represent to you, and what do the pillars symbolize? What is the foundation of human character? What is the sun, and what are the essential tools needed for construction?

"Before you continue with the text and read how I would respond to the previous questions, feel free to analyze yourself and depict the elements as you see them. There are no rules; be a freemason, add new elements to the construction, or remove those that seem unnecessary to you.

## Tools, ladders, and light.

The fundamental tool we use to understand the world around us is **logic**. Whether it's the external or internal world, it's the best tool we have, the foundation of all others. If we assign a specific purpose to each segment of the building or define its nature, we should be able to use **logic** to determine its characteristics. In that regard, the primary trait of a builder must be **reasonableness**, the ability to consciously apply logic.

The second important trait is **perseverance** or, differently put, **strong will**. If logic is the ruler used for measurement and decision-making, then willpower is the hammer, the primary tool for getting the job done and enduring the greatest pressure. When all facilitating circumstances or motivations disappear, the fate of construction remains in the hands of willpower until circumstances change for the better.

Since self-improvement is an ongoing process, ladders will always be present. We must be prepared to continuously build but also to demolish those parts we have realized are wrong, disharmonious, or limiting. The challenge is such that we must be willing to reevaluate all our deepest and ingrained values.

> *„Wherefore if thy hand or thy foot offend thee, cut them off, and cast them from thee: it is better for thee to enter into life halt or maimed, rather than having two hands or two feet to be cast into everlasting fire."*

There are many obstacles to human logic, and what enables us to overcome them is **honesty**. It is the thread that connects everything and upon which all our efforts for change should be built. Honesty is the fundamental way to reach the truth. Although dishonesty is an essential element of conscious manipulation, most people are dishonest only because of discomfort. We often choose lies or withhold things when we want to avoid facing ourselves or others. This leads to a halt in self-improvement and deepening inner turmoil. As time passes, our energy dissipates into constantly investing shallow efforts because we have created a world around us with dishonesty, where we don't belong. The place we find ourselves in that world is actually intended for someone who genuinely thinks and supports what we say and do. On the other hand, by practicing honesty, we have the opportunity to overcome our own barriers to personal change and, at the same time, gain a better understanding of other people.

In addition to tools and a foundation for work, it's important to know where exactly we are working and why. So that we don't work in the dark, we need illumination, a beam of light to point out where our focus should be directed. This is provided by **self-awareness**. It gives us regular insights into the state of our character and the influences of various external and internal factors on it. More self-awareness is like more light, allowing us to better assess the situation and the character elements we are observing, and consequently, react more effectively to challenges.

## Foundation, pillars, and frieze.

The cornerstone or foundation upon which we stand should be our **sovereignty**. The realization that we are not only active participants in building ourselves but also the sole builders of this structure, the sole owners of it. The governance of life within this structure is a monarchy, and we are its rulers. If we don't want a world of deceit or a world where our sovereignty is endangered, we must also be aware of the sovereignty of other conscious beings around us, meaning we must base our own foundation on **equality**. In this way, we create a balanced environment in which we protect ourselves from others and others from ourselves.

The most challenging and crucial part of our character is the supporting pillars. They should represent clearly defined channels through which the mentioned fundamental values manifest. If they are not stable, we will feel confused, incomplete, and the world will appear chaotic. All our thoughts, words, and actions are subject to the processing of these fundamental values, and if they are not healthy, there is a high likelihood that this will result in inconsistent beliefs and unjust behavior.

Therefore, we need clearly chiseled pillars of great strength to bear the burden of all our thoughts, words, and actions, upon which other values can be built. These pillars are the fundamental moral principles that guide us in life. They are there to clearly indicate to us the nature of justice in any interaction between conscious beings.

There are only two pillars, which are called the two pillars of enlightenment:

1. **The Principle of Non-Aggression.**

    *Do not initiate harm to others.* - In other words, do not violate someone else's sovereignty. This principle nurtures equality, and if it's not well-formed, we have the master syndrome, where we tend to be bullies or act as if we have greater inherent rights than others.

2. **The Principle of (Self)defense**
   
   *If someone has initiated harm, you have the right to defend (yourself) by force.* - In other words, do not allow someone to violate your sovereignty. If it's not well-formed, we have the slave syndrome, where we tend to become victims and believe that others have greater inherent rights than us.

To answer the question *What is harm, and what is force?* and other questions that arise when considering these principles, such as the morality of the threat of force, I invite you to read [this text](lang=en&id=dva-stuba-prosvetljenja).

Now that we have solid foundations and pillars, we can examine the virtues that are their direct consequence. We will place them on the frieze of the temple, the wreath located just above the pillars. The first obvious virtue is **(self)respect**. As we can see, it has a dual nature. Self-respect requires others to respect our life choices without interfering in them, while respect demands that we also respect the life choices of others in the same way. The virtue symmetric to this is **responsibility**, also of a dual nature. Firstly, we are required not to consciously do things that go against our principles and to bear the consequences of our actions. Additionally, it is necessary for us to hold other people accountable for their actions and choices. Consider how the lack of each of these two principles affects the ability for (self)respect and responsibility.

The third virtue of the frieze that naturally stems from the foundation is, of course, **thoroughness**. Unlike the previous two, which provide breadth through their duality, thoroughness provides depth. It can arise as a consequence of construction when the benefits of solid foundations become clear. It guides us to first build strong foundations in everything we do. I see it as an ornament on the frieze of ancient temples.

## Tympanum - Triangle

Now that we have built strong and stable foundations from cold marble, it is necessary to give warmth and colors to this structure.

The tympanum is a good place for all virtues directly related to events in the external material world, whether they are deep or shallow in nature. The higher we move up the triangle, the closer we should be to the material world, and the qualities we find should be shallower and more physical in nature. Therefore, I will divide the tympanum into three segments.

In the deepest layer of the triangle that extends from the frieze are the deepest virtues of human nature that are not of a physical character. These are virtues without which a person feels incomplete. Without them, cooperation with the world lacks the necessary channel to achieve a sense of purpose. These are the three **guiding qualities**:

1. **Empathy**
   
    *Compassion for other conscious beings.* - It adds warmth to life and enables a connection between two beings. It is an awareness of another's suffering translated into a psychological-physical experience, i.e., empathizing with the emotional state of another. It can be a motivator and a driving force for action. In itself, it serves as an intense compass for justice and focus. Since empathy is not of a logical nature, drawing conclusions solely from the feeling of empathy is not correct.

2. **Reasonableness**
   
   *The ability to consciously apply logic.* - As we've said, reasonableness is the fundamental trait necessary for the construction of this structure, and something on which the very foundations rest. But considering that every action, from thought to manifestation, must pass through reason, this seems like a logical place for this virtue. Also, we can view this aspect of reason as the part that fuels the pillars, not the entire reason that encompasses everything.

3. **Courage**
   
   Often, even though a decision has been made in line with reason and emotions, it's not easy to put it into action. While it becomes easier over time, practicing honesty requires a certain strength. The strength for honesty lies in **courage**, the ability to act regardless of inner discomfort and more or less alarming signs of disturbing apparent or temporary inner peace.


<figure>
  <img
    src="./assets/oz.jpg"
    alt='The Wizard of Oz - Team Members'
  />
  <figcaption>The members of the group from the movie 'The Wizard of Oz' represent Dorothy's guiding qualities</figcaption>
</figure>


The middle layer of the triangle represents virtues that are more involved in materialization but are still not of a physical nature. Here reside all **communication and collaboration abilities**, from tolerance, dedication, loyalty, generosity, self-confidence, passion, open-mindedness, to kindness and the ability to listen, and countless other virtues, all the way to clear expression.

In the shallowest layer of the tympanum, the small triangle that directly attempts to penetrate the physical world, lie our **skills and abilities**. These virtues are also the mediums for our deeper virtues to manifest in the external world. When skills and abilities are applied to support and express everything that lies beneath, a true sense of life's purpose emerges. It's a kind of feedback loop through which the rest of our being signals us to stay on that path. On the other hand, when what we do is not in harmony or, in the worst case, in conflict with everything we are, a lesser or greater sense of discomfort arises, demanding change. If this feeling is ignored, it accumulates over time, eventually driving us toward either positive changes or increasing depression.

## Roof

The roof should represent the shell, something we see immediately when we first encounter or see someone. What we immediately see is none of the previously mentioned virtues but the physical representation of a person, i.e., their **physical attributes**, those characteristics present exclusively in the material world. By interpreting physical attributes, we can make certain assumptions about someone's inner state, but it's far from being able to fully understand it without further interaction.

## Conclusion

In this way, constructed and illuminated by the sun of self-awareness, with the strength of will and a desire to continue developing and progressing, we represent beings who carry within themselves the seed of justice instead of the seed of evil, and whose interaction can only result in order and prosperity. As above, so below.

The chaos we live in today not only points to the pervasive injustice around us but also serves as an indicator that we, as fundamental elements of society, are not built on the foundations of justice. If we desire a just world, we must start working on ourselves as soon as possible, face our actions, take responsibility, and change.


<figure>
  <img
    src="./assets/as-above-so-below-en.png"
    alt='Tree of Life - As above, so below'
  />
  <figcaption>Tree of Life - As above, so below</figcaption>
</figure>


For me, this has been an incredibly interesting journey of self-discovery, and I hope it has been for you as well. Although we have built temples from the foundations to the roof through this text, we must not forget that self-improvement is a lifelong endeavor. In this regard, the temples we have constructed are a good starting point for further exploration of the mysteries of the self, but they do not represent a final and unchangeable state. I would love to see how you have built your temple, and I invite you to contact me via [email](mailto:freedom.blog@proton.me) and share the results of your building efforts, and I will leave mine here.


<figure>
  <img
    src="./assets/hram-popunjen-en.png"
    alt='Greek Temple - The Author's Representation of Human Being'
  />
  <figcaption>Greek Temple - The Author's Representation of Human Being</figcaption>
</figure>



Freemasons - Builders of their own character

What We Haven't Been Told About Vaccines

Minority Report

Veganism is not a Diet

Trust Me

For Your Own Good


In a comfortable and relaxed home atmosphere, accompanied by a light musical ambiance, with two friends, L. and N., I consumed [Blue Meanies](https://doubleblindmag.com/blue-meanies-mushrooms-panaeolus-cyanescens/). Like me, this was L.'s first experience of this kind, while N. was already experienced and this time he was in the role of a sober person who monitors the situation, a so-called trip sitter. In preparation for this magical experience, I used [this article](https://psychable.com/mushrooms-psilocybin/how-to-prepare-for-the-best-shroom-trip-possible), which I recommend to everyone who decides to do the same.

## Motivation

For those who seek deep insights into reality and human nature, having a psychedelic experience represents a logical step as psychedelics have the potential to open new dimensions in the mind. The main question is whether a certain substance can provide new insights and teach us something new about reality.

If the answer is no, consumption of it boils down to seeking shallow physical pleasure, which does not appeal to the exploratory spirit. Often, the use of such substances is promoted with the aim of manipulating collective consciousness, inducing states that are easily controllable. Some of these products can be toxic, leading people towards dependency on pharmaceuticals and medical interventions, further contributing to control. The main representative of these substances is alcohol, a widely accepted poison that provides temporary pleasure and escape from reality by narrowing consciousness, making distant problems invisible. The cost of consuming alcohol is compromised health, irritated organs, decreased mental clarity, and depression after the effects wear off.

On the other hand, if a substance has the potential to open new dimensions in our minds and take us to places where we can grasp truth or better understand reality, then it is worth trying. However, there is always that part of us that is satisfied with the shallow effects of the substance as an escape from reality, and we should always keep that in mind. That part will try to lead us to indulge in regular consumption using the best temptations it has, for example, exploiting that very need for new insights.

<figure>
  <img
    src="./assets/piramida.webp"
    alt='Ancient pyramid’'
  />
  <figcaption>Ancient pyramid</figcaption>
</figure>

Various theories of civilization development often involve the role of psychedelic substances, and researchers like [Graham Hancock](https://grahamhancock.com/), who delve into the study of ancient civilizations, discuss this. There are frequent encounters of different people with the same entities during the consumption of [the spiritual molecule,  namely DMT](https://www.youtube.com/watch?v=95Y1En2B8PA). This molecule is produced in our bodies and plays a significant role in creating one-third of our lives, namely dreams. In connection with this, significant questions arise about the existence of higher dimensions of reality potentially accessible to conscious beings, and for which we have the key in our minds. The psychoactive substance found in magic mushrooms, psilocybin, has positive effects on people with psychological disorders, encouraging them to confront the root cause of their long-suppressed problems. Scientific research supporting evidence of the benefits of psilocybin therapy is increasing, and such cases are also presented in documentary movies like [Fantastic Fungi](https://m.imdb.com/title/tt8258074/), [Magic Medicine](https://www.imdb.com/title/tt8661404/) and [How to Change Your Mind](https://www.imdb.com/title/tt21062540/). All of this suggests that magic mushrooms are substances with high potential to steer humanity back on the right path.

## Expectations

Being aware of your expectations of the upcoming experience is important, especially when it comes to consuming magic mushrooms. A clear understanding of what you want to achieve can significantly shape the experience. In my case, the goal was to gain new and deeper philosophical insights, along with experiencing visual effects. My priority was to discover something new, which greatly shaped my experience with mushrooms.

## The Trip

We were stationed in the apartment where I lived. The apartment had a living room with an attached kitchen, separated by a counter, a bedroom, and an exit to a private yard from each room. In the yard, green grass was growing, and ivy crept along the walls that bordered the yard. The wall directly visible from the apartment was the wall of another building, where the ivy looked most impressive due to its size. Here's what’s happened:

We were sitting in the living room, L. and I were on the couch, while N. was at the computer. L. and I each took two grams of dried mushrooms each and began munching on them. I found the taste appealing; it was enticing, like a snack, while L. didn't find it particularly remarkable.

N. decides to take a shower just as the mushrooms are starting to take effect, which was about half an hour after we ate them. During a conversation with L., I notice that I perceive the space around me differently. Everything still looks the same, but I see it with different eyes. I feel like I'm rereading a book I've already read, but now interpreting the text differently. The walls are white and fresh, and the angle from which I look at the hallway beneath the hanging plant gives me a new perspective on the space. I've always loved that apartment and the amount of natural light that comes through.

As I ponder this, N. emerges from the bathroom. He's wearing a white long-sleeved shirt that perfectly complements the freshness of the space. On the shirt, in the chest area, there's a sewn blue whale. He sits down at the computer and sips distilled water. The thought crosses my mind that N. is a sailor. We discuss this, and I ask, what is a sailor (sr. moreplovac)? That's someone who sails the sea. And then, the question, what is an anas (sr. plovka)? Also, something that floats, like an animal. L. doubts that. We laugh, and N. googles the word "plovka". It becomes even funnier that N. is sober, at our service for exploitation, like a window to the real world through the internet. L. poses the question, what is a buoy (sr. plovak)? Fishing equipment.

Waves of warmth slowly surge, and it seems like each one breaks through more intensely. Although N. plays music, I believe that the mushroom is the DJ of this party. It slowly permeates, exuding confidence and enlivening imagination. It has now become a created entity in my mind, wearing glasses and playing music. It has entered my being somewhat, and it knows it will enter even more.

Time passes, and L. gets to experience distortions and visuals, but I don't notice any visual differences. Yes, it was very amusing, like we were high, but nothing particularly special is happening. L. thinks I'm resisting the mushroom, and N. didn't understand what the mushroom was until I explicitly explained to him that it's a figment of my imagination. This realization puts me in a different state. I understand how the mushroom actually fails to enter; it's no longer as confident, and it's a hilarious thought because I imagine it getting annoyed that its expectations are shattered. I experience an ego trip; the mushroom can't affect me, I'm stronger than it. I take another 2 grams, but as time passes, nothing happens. As I openly talk about it all the time, I start having self-deprecating thoughts because I talk so much. I condemn myself for demanding attention and taking up space, and I have the impression that because of me, they can't enjoy their experience. L. talks a bit about his visuals, and I'm just rambling, which makes me realize that talking and experiencing are not the same. Furthermore, they are mutually exclusive, and while I talk, I won't feel anything.

I decide to consciously break that cycle and isolate myself in the bedroom to give them space and calm my mind. I experience an escalation of negative feelings just before isolation, when I physically feel a sensation similar to that before fainting, which I am familiar with because I have fainted around ten times in my life. I confirm to them that I will isolate myself and assure them that everything is okay. I lie down in bed, and my mind slowly calms down.

Through the glass, I observe the courtyard and three grapevines that seemingly form the shape of an inverted human head. Although everything is the same as it has been so far, i.e., there are no distortions, I realize that I have never noticed this shape before. Two ivies make up the outline of the head while the central ivy, which is the strongest, runs through the middle and weakens from the forehead to the neck. In my mind, the hermetic principle of mentalism rings loud.

> “The All is Mind; the Universe is Mental."”

Everything starts from the head; everything that has come into being began in the mind. Every human idea that resulted in something in physical reality began in the mind. All good and all evil in the world started in the mind. The struggle between good and evil is primarily a mental battle that these metaphysical phenomena lead on the level of the amount of minds through which they will manifest.

Drifting through these thoughts, I experience an ability for extreme focus. Focus is something I consider one of my strengths, but here it was a visual focus on a small twig of the vine I was observing. Looking at it, I could notice the tiniest details even though they were distant. I noticed every shadow and roughness on the wall enhanced by sunlight, and soon came the only moment when I experienced visual distortions in the form of movement of the vine branches. They didn't move as smoothly as I expected them to, but it was more like a slow change of frames in old cartoons where a clear jump from one position to another is visible.

Soon after came, without comparison, the most beautiful feeling I have ever experienced, the feeling of the purest and fullest love towards myself. It was like receiving the most beautiful hug ever, from myself to myself, and melting into it, bathing in my own love. Everything was warm and soft, and I felt more peaceful than ever before. I felt like everything was in its place, and I realized that this is my natural state. This is the natural and healthy state of a human being, from which we have deviated from our path.

As this wonderful sensation passed, at one point I realized that I received what I was looking for. This experience, the beginning and the end, which encompass two intense feelings, ego trip and self-love, connect into one circle. It was a philosophical insight gained through experience! This insight is as follows: The need to control others, jealousy, and the desire for everyone to behave according to our standards is a pathological deformation that arises from a lack of self-love. Only a mind incapable of giving love to itself demands that others fulfill that need, thus occupying space and demanding attention from others. And since others express love in their own way, that need will never truly be satisfied if those from whom it is expected are free to do so. Therefore, the need for control arises, and others are demanded to behave according to expectations.

Exactly this is the root of the problem that leads to the need for domination and coercion of others into arbitrary rules without grounding in moral principles. Rulers, like many other people, are marked by many traumas that lead to self-hatred. And being intelligent enough to deceive, they manage to coerce others into submission in an attempt to fill the voids within themselves.

After this complex insight, other thoughts followed. One was the realization that things fall into place based on how we color them with our own perception, i.e., that whatever happens to us, we always have a choice between dwelling in a victim mentality or embracing a fighter mentality. The victim mentality comes from refusing to confront the situation, i.e., refusing to accept reality. It comes from the unrealistic desire for what happened not to have happened. On the other hand, the fighter mentality comes from acceptance and grounding in reality, no matter what it is. Perhaps the situation is such that we can't do anything about it, in which case we should accept it as it is. And if we can do something about it, no matter how insignificant the attempt may seem, we should do it with the acceptance that it is the best thing we have at that moment.

The next thought was a confirmation that the impression of the visual experience of the substance conveyed through storytelling was exaggerated. Perhaps it's just me, but when I listened to others talking about their psychedelic experiences, I created inflated expectations. Unlike my expectations of something intense, the experience I had was not so much physically strong as it was psychologically profound. Throughout the entire trip, I was fully functional and saw everything just as it always is. What was changed was the depth of how I interpret things.


I also realized that conversation is never neutral; it always carries a certain amount of ego and vulnerability. When we speak, we give of ourselves, so depending on the environment, topics, or current state, the words we speak leave behind varying degrees of openness and sharpness. An analogy is a castle that opens its gate to let people in and receive messages from strangers who are waiting outside. Depending on the situation, people will come out with more or less trust, and their defenses against unexpected attacks will be more or less prepared.

One of the interesting feelings I experienced while lying on the bed was hunger and satiety at the same time. I was hungry and thinking about eating something delicious, but also satiated because I wouldn't interrupt this state for the sake of satisfying my taste buds. The thought of roasted cashew nuts was pleasant, but the current bliss was even more beautiful.

## Consequences

Since I felt completely functional throughout the trip, there wasn't a clear moment when the trip ended, so I like to say that the trip never really ended. In a way, this is also true because the experience I had didn't just stay in the past; during it, I created a useful tool that I regularly use. Whenever I need to, I can ask myself where I am now in relation to that feeling of bliss and genuine self-love. I know how to recognize when I'm closer or farther away, and I know when apathy sets in and when self-hatred begins, so I can adjust accordingly.

The fact that this substance is illegal, that the widely accepted idea is that it's okay to apply physical force to someone who uses it, is just another example of the depth of immorality into which today's civilization has fallen. The mind is manipulated to such an extent that it fails to understand that consciously ingesting anything into one's own body is the right of every conscious being and that physically preventing it is violence. Instead of respecting people as sovereign beings and holding them accountable for the consequences of their actions, we support prohibitions that create an environment where the company of psychological children in adult bodies is preferred to adults who take responsibility for their actions. Instead of holding someone accountable for what they do regardless of the substance they consumed, we blame the substance. In this way, in addition to immorally preventing someone from doing what they want with their body, a culture of justifying violence is also cultivated, because people tend to accept the excuse that the aggressor consumed some substance, so they were not entirely themselves, and therefore they should somehow magically be consideres less guilty.


To truly understand why bans and permissions from authorities are immoral concepts, it is necessary to understand at least the pillars of morality, which you can read more about in [this text](lang=en&id=dva-stuba-prosvetljenja). And if you're not a fan of deep philosophy, I invite you to read [this interesting dialogue](lang=en&id=razgovor-sa-dozvolom) that demonstrates the far-reaching implications of the logic of bans and permissions in a straightforward manner.

When all is said and done, psychedelic substances are not a game, but a serious matter. Before embarking on experiences with them, it's important to be aware of the intention you have and the goal you want to achieve, and to be in the right and conducive environment, where you feel safe, for consumption. Once you've achieved that, they will take you on journeys you've never been on, show you things you've never seen, and guide you to various truths.


Trip records

Baš me briga

Četiri principa satanizma

Zbog toga ljudi bez spiritualnih sklonosti nisu zainteresovani za dublje razmatranje ovog pojma. U ovom tekstu probaćemo da odbacimo predrasude i pokažemo da je pitanje prosvetljenja zapravo pitanje razumevanja moralnih principa. Pokazaćemo da je nivo probuđenosti objektivno merljiv parametar ličnosti.

## Biti prosvetljen

Biti probuđen, ne spavati, znači biti svestan. Ali čega? Postati prosvetljen, oplemenjen svetlošću, znači osvetliti, tj. osvestiti temelje svog bića. Ali kakvi su to temelji? U [ovom tekstu](lang=sr&id=slobodni-zidari-graditelji-sopstvenog-karaktera) pričali smo više o gradivnim komponentama našeg karaktera i saznali smo da su **suverenost** i **ravnopravnost** kao temelji našeg bića ispoljeni u realnosti u vidu dva moralna principa koji bi trebalo da budu filter za svaku našu misao i reč, i pre svega delo. Biti prosvetljen znači biti svestan postojanja ova dva principa i živeti moralno, tj. u skladu sa njima. Zbog toga se oni nazivaju dva stuba prosvetljenja i to su:

1. **Princip neagresije**

    *Ne iniciraj štetu drugome* - Drugim rečima, ne narušavaj tuđu suverenost. Ovaj princip neguje ravnopravnost i ukoliko nije dobro formiran, imamo sindrom gospodara, skloni smo da budemo nasilnici, ili da se postavljamo kao da imamo veća prirodna prava od drugih.

2. **Princip (samo)odbrane**
   
   *Ako je neko inicirao štetu, imaš pravo silom da (se) braniš* - Drugim rečima, ne dozvoli da neko narušava tvoju suverenost. Ukoliko ovaj princip nije dobro formiran, imamo sindrom roba, skloni smo da budemo žrtve i da verujemo da drugi imaju veća prirodna prava od nas.

## Šteta

Pitanje na koje prvo nailazimo je *Šta je šteta?*. **Šteta** je posledica koja nastaje akcijom koja nije u skladu sa prirodnim vlasništvom nad nekim materijalnim objektom. Takvu akciju nazivamo **štetna akcija**. Za više informacija o prirodi vlasništva pozivam vas da pročitate [ovaj tekst](lang=sr&id=najbolja-vrsta-vladanja).

Ono što treba imati na umu tokom čitave ove analize je terminološka razlika između **štete** i **neželjenog efekta**. **Efektom** nazivamo posledice bilo kojih akcija, **neželjeni efekat** je efekat koji nije u interesu subjekta, dok je **šteta** neželjeni efekat koji nastaje akcijama koje nisu u skladu sa prirodnim vlasništvom.

Iniciranje štete određuje kršenje **principa neagresije**, iz čega proističe da je štetnu akciju u redu sprečiti primenom fizičke sile, tj. u redu je primeniti **princip (samo)odbrane**. Drugim rečima, nemoralan je onaj koji u datoj situaciji prvi započne, tj. inicira štetnu akciju. Bilo ko ima pravo da primeni silu kako bi ga sprečio u izazivanju štete.

Postoje dve vrste štetnih akcija:

1. **Direktne** - (Inter)akcije koje nezavisno od konteksta, same po sebi, čine štetu. Da bi akcija bila direktna, ona mora biti interakcija, tj. mora imati više učesnika i onaj nad kojim se čini šteta mora biti učesnik u interakciji.
   
2. **Indirektne** - Akcije koje same po sebi ne čine štetu, ali su **saučesničke** akcije koje doprinose direktnim štetnim akcijama. Dodatno, onaj nad kojim se čini šteta nije učesnik u ovim akcijama.

### Direktne akcije

Neka svesno biće Sveta vrši neku direktnu akciju nad objektom čiji je vlasnik Vlasta. Objekat je bilo šta što Vlasta poseduje, može biti njegova imovina, ali i njegovo telo.

Rezultat akcije nazivamo **štetom** i akciju direktnom štetnom akcijom, ako i samo ako su ispunjeni sledeći uslovi: 

1. **Nesaglasnost** - Vlasta nije saglasan sa akcijom, čime je ispunjen potreban uslov za štetu, tj. prekršena je saglasnost vlasnika.

2. **Prisila** - Vlasti je oduzeta mogućnost slobodnog izbora, čime je ispunjen potreban uslov za štetu, tj. Vlasta je prisiljen, na njega je primenjena fizička sila ili mu je zaprećeno fizičkom silom. 

Svaki od ovih uslova je potreban ali ne i dovoljan uslov. Hajde da sagledamo sve mogućnosti uz pomoć tablice slučajeva.

|                   |      Nesaglasnost                                         |  Saglasnost                                       |
|-------------------|-----------------------------------------------------------|---------------------------------------------------|
| **Prisila**       |  1 - Šteta                                                    | 3 - Nema štete - Vlasnik je saglasan sa primenom sile |
| **Bez prisile**   |  2 - Nema štete - Vlasnik je slobodan da ode sa objektom    | 4 - Nema štete                                        |

Iz tablice vidimo četiri slučaja:

1. Ukoliko uz **nesaglasnost** postoji i **prisila**, onda je dovoljan uslov ispunjen i princip neagresije prekšren, šteta je inicirana, akcija je nemoralna i nezavisno od toga da li je šteta nastala učinjeno je nemoralno delo od koga je u redu braniti se fizičkom silom. Svetu tada nazivamo nasilnikom, a Vlastu žrtvom.

2. Kada **nema fizičke sile koja ga prisiljava**, svaki čovek je slobodan da se ne nalazi u nezdravim okvirima i odnosima sa kojima **nije saglasan**, samim tim ima mogućnost za prevenciju neželjenog efekta. Vlastin slobodan izbor je ključan faktor koji određuje da li će doći do neželjenog efekta. Ukoliko bismo ovaj efekat smatrali štetom, onda bi zbog slobode svojih izbora i Sveta i Vlasta bili odgovorni za štetu i bilo bi u redu primeniti fizičku silu na bilo koga od njih kako bi se šteta sprečila. Dakle, došli bismo do apsurda, jer bi tada bilo u redu primeniti fizičku silu na Vlastu, kako bismo zaštitili Vlastu od neželjenih efekata sopstvenih slobodnih izbora. Npr. ako Sveta nekako uslovljava, ucenjuje ili nipodaštava Vlastu, bilo bi u redu fizički odvući Vlastu sa mesta događaja, kako bi se sprečili efekti koje te reči imaju na njega. Ironično, jedini nasilnik bi tada bio onaj koji je na taj način pokušao da zaštiti Vlastu, jer je uneo prisilu, tj. lišio Vlastu slobode sopstvenog izbora. U situacijama ovog tipa, Vlasta je neretko u mentalnom kavezu u kojem sam sebe nesvesno drži zbog razloga kao što su iluzija komfora, nedostatak hrabrosti, iracionalni strah, nedostatak vere u sebe, mržnja prema sebi itd. Izuzetak je strah utemeljen usled pretnji silom, koji kao što ćemo kasnije videti, ovu situaciju podiže u kategoriju 1.
   
3. Postojanje fizičke **prisile** uz **saglasnost** sugeriše na voljno izigravanje gospodara i žrtve, što ne može biti okarakterisano kao nemoralno. Realne situacije ovog karaktera mogu biti scene glume ili saglasne seksualne interakcije.

4. Interakcije koje su ispraćene **saglasnošću** i **bez prisile** čine najveći skup interakcija. To su klasične voljne i slobodne interakcije.

Dakle, od direktnih akcija jedine štetne su akcije u kojima je prisutna i nesaglasnost i prisila. Ostali tipovi direktnih akcija ne predstavljaju štetne akcije.

### Indirektne akcije

Nasilnik vrši **direktnu** štetnu akciju nad žrtvom. Postoje tri pristupa koje neko (u daljem tekstu Branko) može imati povodom toga:

1. **Pozitivan pristup** - Branko pokušava da na bilo koji način spreči štetu, ili zaštiti žrtvu. Ovo su akcije primene principa (samo)odbrane i nazivamo ih **pomaganjem** žrtvi, a takođe se mogu zvati i akcijama odmaganja nasilniku. Ovakve akcije nisu štetne, tj. moralne su.
   
2. **Neutralan pristup** - Branko ne radi ništa povodom situacije, tj. njegova dela su irelevantna za situaciju kao da on ne postoji. Ove akcije najčešće nazivamo **nepomaganjem**, a takođe se mogu zvati i neodmaganjem, i to u kontekstu oba bića, i nasilnika i žrtve. Kako je ovo nedostatak akcije, onda ovo svakako ne može biti štetna akcija. Samim tim nije nemoralna i nije u redu bilo kako prisiljavati ovog posmatrača. Ovo je osnova od koje proističe zaključak da pomaganje nije moralna obaveza. Više o tome pročitajte u [ovom tekstu](lang=sr&id=plemenitost-pomaganja).

3. **Negativan pristup** - Branko pokušava da na bilo koji način omogući štetu ili zaštiti nasilnika. Ovo su akcije kršenja principa neagresije i nazivamo ih **odmaganjem** žrtvi ili akcijama **saučesništva** u akcijama direktne štete. Takođe se mogu zvati i akcijama pomaganja nasilniku. Ovakve akcije su štetne, tj. nemoralne su. Iz toga sledi da je u redu primeniti silu kako bi se one sprečile.

> *Ako možeš, pomozi drugima; ako to ne možeš učiniti, barem im nemoj štetiti.*

Dakle, od indirektnih akcija, jedine štetne akcije su akcije negativnog pristupa prema prvobitnoj štetnoj akciji. Važno je naglasiti da u slučaju ovih akcija, neki novi posmatrač ima isti izbor pri odabiru reakcije. Dakle, neko može reagovati pozitivnim, neutralnim ili negativnim pristupom na indirektnu štetnu akciju. Ostali tipovi indirektnih akcija ne predstavljaju štetne akcije.

## Sila

Primena fizičke sile je opravdana i moralna ako i samo ako je štetna akcija inicirana. U svim ostalim situacijama nije opravdano primeniti je, jer bismo u suprotnom mi bili nasilnici.

Granica u količini sile koja je opravdana prilikom (samo)odbrane od nemoralnog dela, tj. nasilja je određena sa dva parametra, količinom sile nemoralnog dela **KN** i minimalnom količinom sile potrebne za odbranu od istog **KO** i nalazi se u opsegu **[0, max(KN, KO)]**, gde 0 predstavlja neupotrebljavanje sile.

Iz formule vidimo dva slučajeva:

1. U prvom slučaju količina sile nemoralnog dela je manja ili jednaka minimalnoj količini sile potrebne za odbranu. U ovom slučaju opravdana količina sile je bilo koja sila manja ili jednaka onoj kojom se žrtva može odbraniti, tj. u opsegu od 0 do KO

2. U drugom slučajnu količina sile nemoralnog dela je veća od minimalne količine potrebne za odbranu. U ovom slučaju opravdana količina sile je bilo koja količina sile u opsegu između 0 i KN.
   
Drugim rečima, ako je potrebno uzvratiti maksimalnom mogućom silom, tj. ubiti nasilnika kako bismo (se) odbranili, onda je to moralno opravdano učiniti. Teret moralne odgovornosti nikada nije na žrtvi ili branitelju, iako u pojedinačnim situacijama zbog primene neopravdane sile, uloge mogu da se promene. U slučaju primene količine sile van opravdanog opsega bi prethodna žrtva postala nasilnik i bilo bi u redu po istim pravilnostima braniti se od nje.

Iako pretnja silom nije fizička sila, ona jeste forma prisile, pa ako je i ostatak uslova za štetu ispunjen, u redu je primeniti silu kako bismo (se) odbranili. Da li je pretnja silom prisila? Odgovor na ovo pitanje je je zapravo odgovor na pitanje da li prilikom pretnje silom ne postoji mogućnost slobodnog izbora za onog kome se preti. Kada Sveta preti silom, on od Vlaste zahteva ponašanje iz nekog skupa mogućnosti i tvrdi da ukoliko Vlasta bude delao suprotno njegovoj volji, na Vlastu će biti primenjena fizička sila. Zbog toga što Vlastin slobodan izbor zasigurno rezultuje prisilom na njega, možemo da tvrdimo da je Vlasti već pri pretnji oduzeta sloboda, tj. da je pretnja silom prisila.

Više o pojmu količine sile i da li je pretnja silom uvek verbalna i u kojim se sve varijantama pojavljuje saznajte u [ovom tekstu](lang=sr&id=nemoj-da-mi-pretis).

## Znanje i mogućnosti

Pošto smo kao bića ograničeni prostorom i vremenom, česte su situacije kada nismo nosioci svih relevantnih informacija, tj. kada naša percepcija nije u ravni sa istinom. S tim u vezi, dva su ograničenja koja otežavaju pravedno reagovanje:

1. **Znanje** - Vidik nam je ograničen svešću i znanjem, zbog čega moramo biti dodatno obazrivi prilikom rasuđivanja i reagovanja ukoliko želimo da budemo pravedni. Ukoliko ima prostora, najbolje je uvek sakupiti dovoljno informacija pre reagovanja, a ako to nije slučaj, onda je još bitnije znati pravu meru za reakciju u pokušaju da se maksimalno smanji šteta. Za odgovor na pitanje *Da li je u redu da reagujemo?* nam je potrebno znanje o situaciji, pa tako nedostatak znanja predstavlja umno ograničenje. Postoje realne situacije kada je saznati više ili dobiti saglasnost nemoguće pre nego što se reaguje i njih nazivamo situacije odložene saglasnosti. O njihovoj prirodi možete saznati više u okviru [ovog teksta](lang=sr&id=za-vase-dobro).

2. **Mogućnost** - Pitanje *Da li smo u mogućnosti da reagujemo?* ukazuje na drugi vid ograničenja prilikom moralnog delovanja, a to je prostorno-vremensko (materijalno) ograničenje.

Oba ograničenja, a posebno drugo, uvode mogućnost da reakcija bude zakasnela, tj. da reakcija ne predstavlja odbranu u trenucima nasilja već **kaznu** ili **osvetu** nakon nemoralnog dela, sa ili bez učinjene štete. Pošto su ove pojave širokog kalibra, pozivam zainteresovane da pročitaju [ovaj tekst](lang=sr&id=kazna-ili-nagrada) posvećen njima.

U okviru prve tačke pomenuo sam želju za pravednošću. O tome zašto je važno biti pravedan pročitajte [ovaj tekst](lang=sr&id=bas-me-briga).

Vratimo se analizi i prepoznajmo dve osobine (re)akcije:

1. **Pravomerenost** - Intenzitet (re)akcije direktno utiče na težinu ishoda i njegovu potencijalnu ispravljivost. Iako ne menja moralnost (re)akcije, najbolje je kada je ona u skladu sa situacijom, a ne prekomerena, ili premalog intenziteta. U nedostatku znanja postaje još bitniji faktor jer ukoliko je (re)akcija prekomerana može dovesti do nepravednih (re)akcija i nepopravljive štete. Kada je preslaba, može dovesti do neuspeha pri (samo)odbrani.

2. **Pravovremenost** - Ograničena je fizičkim mogućnostima. Ukoliko je reakcija zakasnela, otvara se vremenski prostor u kome može doći do promene generalnog stanja učesnika u interakciji. Zbog toga, ista, sada zakasnela reakcija, može biti nemoralna akcija u okviru situacije u kojoj se sprovodi. Osveta je jedan vid zakasnele reakcije. Preuranjena reakcija, s druge strane, utiče na znanje pa time indirektno na sposobnost pravednog reagovanja. Ukoliko pretpostavimo maksimalno znanje, preuranjena reakcija je poželjna, ali problem sa ovim je što je to u generalnom slučaju nemoguće jer je ovo oblik gledanja u budućnost, što ruši zakone kauzalnosti. Ovime pravovremenost, a posebno preuranjenost, dodatno stavlja akcenat na važnost intenziteta. Ovo neodoljivo podseća na [Spilbergov](https://www.imdb.com/name/nm0000229/) film [Suvišni izveštaj](https://www.imdb.com/title/tt0181689/) u kome [Tom Kruz](https://www.imdb.com/name/nm0000129/) radi upravo to. Analizu ovog filma u pogledu moralnosti možete pročitati [ovde](lang=sr&id=suvisni-izvestaj).

Pored svega rečenog, bitno je razumeti da naše mogućnosti, znanje ili neznanje o određenoj interakciji ne menjaju prirodu moralnosti interakcije. Drugim rečima, interakcija i sve informacije koje je čine i koje su sa njom povezane objektivno postoje, ili su postojale, bez obzira da li mi znamo za njih i u kojoj meri smo ih svesni. Zbog toga je samo jedna odluka ispravna. Primeniti fizičku silu je objektivno pravedno ili nepravedno i to se nikako ne može promeniti i ne zavisi od našeg znanja o interakciji niti od naše mogućnosti da reagujemo pa čak ni od naše sposobnosti da razumemo moralnost. Ova činjenica čini moralnost objektivnom.

## Zaključak

Dva stuba prosvetljenja su poželjna ponašanja u okvirima moralnog zakona. Težnjom da svakodnevne postupke uskladimo sa njim gradimo čvrste osnove za razvoj sopstvenih vrednosti, a time i stabilne osnove za razvoj izuzetno prosperitetnog društva. Takvo društvo nije uređeno ljudskim zakonom, već živi u skladu sa prirodnim moralnim zakonom. Šta je i kako glasi moralni zakon i koja je njegova priroda delovanja saznajte više u [ovom tekstu](lang=sr&id=skrivena-dinamika-univerzuma).

Za kraj, pozvao bih vas da izloženu analizu testirate primerima i probate da pronađete one gde primena pravila rezultuje pogrešnom odlukom. Drugim rečima, probajte da pronađete situacije gde bi primena ovih pravila od nemoralne akcije napravila moralnu, ili obrnuto. Analizirajte koja je zaista priroda te akcije i, ukoliko je pronađete, budite slobodni da me kontaktirate putem [mejla](mailto:freedom.blog@proton.me) i pošaljete svoj primer i obrazloženje.

Često kada govorimo na apstraktnom nivou sve deluje kao da ima smisla, ali kada se suočimo sa primerima, ili smo i sami akteri u upitnim interakcijama, bude se konflikti i nejasnoće. Zato, predlažem da pre sopstvenog traganja skratite muke i pročitate [ovaj tekst](lang=sr&id=kontroverzni-moralni-sudovi) koji prolazi kroz kontroverzne primere i pokazuje kako se ova logika prenosi na rasuđivanje u njihovim okvirima.

Dva stuba prosvetljenja

Kazna i nagrada

Kontroverzni moralni sudovi

Kontroverzni moralni sudovi II

Moje telo moj izbor


## Ravnopravnost

Postoje dve paradigme kojima se možemo voditi:

1. Sva svesna bića su ravnopravna po prirodi - Dela koja ona čine su pravedna ili nepravedna bez obzira na to ko su ta bića.
2. Neka svesna bića imaju veća prirodna prava od drugih - Postoje dela koja su nepravedna kada ih drugi čine, ali kada ih ta bića čine onda su pravedna.

S obzirom da nije pronađen nijedan objektivan razlog zbog čega bi paradigma 2 bila istinita, razumno je pretpostaviti da je paradigma 1 istina i voditi se njome.

Vlasništvo je materijalno i proističe iz prirodnog zakona. Objekat nad kojim razmatramo vlasništvo nazivaćemo **predmet**. Da bismo objasnili prirodu vlasništva potrebno je da odgovorimo na sledeća dva pitanja:

1. Koja su moguća stanja vlasništva predmeta?
2. Koji su načini za promenu stanja vlasništva predmeta?

U nastavku ćemo razraditi moguće odgovore uzimajući u obzir samo one koji podrazumevaju ravnopravnost.

## Upotrebne radnje

Postoji nekoliko upotrebnih radnji koje možemo sprovoditi nad predmetom i to su **korišćenje**, **menjanje** i **uništavanje**. Generalno gledano, vlasništvo ne daje pravo na bezuslovnu upotrebu predmeta, već pravo davanja dozvole za moralnu upotrebu predmeta.

Drugim rečima, bilo ko ko želi da upotrebljava predmet na bilo koji način dužan je da traži dozvolu od svih vlasnika predmeta.

Konkretno, nevlasnik predmeta je dužan da traži dozvolu od svih vlasnika dok je vlasnik dužan da traži dozvolu od svih ostalih suvlasnika. U slučaju ekskluzivnog vlasništva ostalih suvlasnika nema pa vlasnik upravlja predmetom isključivo po svojoj volji.

## Stanja vlasništva

Predmet može biti ničiji, nečiji ili svačiji, u zavisnosti od toga koliko vlasnika ima. Ukoliko predmet nema vlasnika onda je ničiji. Ako je broj vlasnika između 1 i *n*-1 gde je *n* broj svih svesnih bića, onda kažemo da je predmet nečiji. Ako ništa od prethodnog nije slučaj, već predmet ima *n* vlasnika, onda je on svačiji.

Svi predmeti nastali prirodnim delovanjem bez uticaja svesnih bića mogu biti ili ničiji, ili svačiji. Iz ovoga nastaju dva slučaja:

1. Predmeti nastali prirodnim delovanjem su **svačiji**. Kada predmet pripada nekom skupu ljudi potrebno je od svih suvlasnika dobiti dozvolu za menjanje te stvari. U ovom slučaju taj skup čine svi, pa bi npr. za svaku i najmanju sirovinu iz prirode koju bismo želeli da moralno menjamo bila potrebna saglasnost svih ostalih. Šta više, ako bi neko od te sirovine pravio nešto bez njihovih dozvola, pravedno bi bilo fizički ga sprečiti u tome. Ovako definisano pravedno stanje bi bilo čist haos, jer niko ne bi mogao pravedno išta da kreira a svi bi mogli pravedno druge u kreiranju da sprečavaju. Zbog toga ovu mogućnost odbacujemo kao neistinitu.
2. Predmeti nastali prirodnim delovanjem su **ničiji**. Za razliku od prethodnog slučaja, kada je predmet ničiji, svako ima pravo bez dozvole da obavlja bilo koju radnju nad predmetom. Potpuno je pravedno da neko počne da obrađuje nešto što je ničije i nemoralno je fizički ga sprečavati u tome. Zbog toga ćemo ovu opciju prihvatiti.

## Promena vlasništva

Prva mogućnost je da nema promene, već vlasništvo ostaje zauvek isto kao što je na početku. To bi značilo da kao svesna bića ne posedujemo ništa. Takva postavka bi učinila pravednom sva materijalna zlodela poput krađe ili destrukcije imovine pa čak i telesna zlodela ukoliko nema promene pri kojoj materijalno telo postaje vlasništvo onoga koji u njemu nastaje ili počinje da obitava. Zbog toga postavku da nema promena stanja odbacujemo.

Sada ćemo ući u proces čiji rezultat treba da bude dijagram stanja vlasništva koji treba da opisuje na koji način je moguće menjati vlasništvo nad predmetom. Radi lakšeg praćenja teksta usput ćemo crtati dijagram i objašnjavati prelaze.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-1-sr.webp"
    alt=”Dijagram sa jednim stanjem’'
  />
  <figcaption>Delimični prikaz dijagrama stanja vlasništva</figcaption>
</figure>


Počinjemo od stanja **ničije** i pitamo se na koji način je moguće da predmet postane **nečiji[k]** gde je **k** broj svesnih bića kojima predmet pripada.

Prva mogućnost koja se nameće kao odgovor je proglašavanje predmeta svojim. To može da bude uzimanje predmeta kod sebe, stavljanje etiketa na predmet, fizičko ograđivanje predmeta ili neki drugi vid fizičke barijere do predmeta. Ova postavka bi učinila pravednom ne samo hordovanje predmeta, već i okupaciju prirodnih resursa kao što je puko zauzimanje teritorije, zemljišta, izvora vode ili energije. S obzirom da se ništa objektivno nad predmetom nije dogodilo, već se sve događa oko njega i u umu onoga ko proglašava predmet svojim, odbacujemo ovu mogućnost za postizanjem vlasništva nad predmetom.

Naredna mogućnost je da predmet može postati nečiji ukoliko ga neko koristi. To bi značilo da je nešto postalo nečije čim počne da ga upotrebljava, npr. voda iz izvora bi postala nečija ako neka grupa ljudi krene da je upotrebljava i oni bi imali pravo da druge silom spreče da koriste tu vodu. Takođe, ukoliko ne smatramo da je upotreba samo jednom dovoljna, postavlja se i pitanje učestalosti korišćenja što potencijalno uvodi proizvoljno određivanje minimalne učestalosti, što nije objektivno merilo. Zbog toga, znamo da ovo nije istina utkana u objektivni prirodni zakon. Ipak, ovde možemo da primetimo da se stanje vlasništva **ničije** i **u upotrebi** razlikuju. Dok je predmet u upotrebi, dakle u toku trajanja radnje korišćenja, nije moguće da neko postane vlasnik predmeta jer bi to značilo da ima pravo silom da druge sprečava druge da ga upotrebljavaju, uključujući i one koji ga već upotrebljavaju. Predmet prelazi u stanje **u upotrebi** pri početku prve radnje korišćenja a vraća se u stanje **ničije** pri prekidu poslednje radnje korišćenja.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-2-sr.webp"
    alt=”Dijagram sa dva stanja’'
  />
  <figcaption>Delimični prikaz dijagrama stanja vlasništva</figcaption>
</figure>


Do načina za postizanje vlasništva možemo doći procesom eliminacije, odbacujući sve nevalidne opcije. Ukoliko razmatramo koje su sve opcije, ostala je samo još jedna moguća radnja za postizanje vlasništva i to je ulaganje rada svojim telom u transformaciju predmeta ili stvaranje kompozicije od predmeta. Ako neko uzme predmet koji ne pripada nikome i uloži rad tako da ga transformiše ili ga upotrebi kao deo pri kreiranju nečeg, onda je to što je dobio njegovo vlasništvo. Pošto ovaj način zahteva rad nad predmetom i poslednja je opcija, prihvatamo ovaj način za postizanje vlasništva nad predmetom.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-3-sr.webp"
    alt=”Dijagram sa tri stanja’'
  />
  <figcaption>Delimični prikaz dijagrama stanja vlasništva</figcaption>
</figure>


Ovim smo došli do zaključka na koji način je moguće istinski učiniti predmet koji je ničiji svojim. Hajde da to vidimo i na primeru. Neka je Vlasta pronašao u šumi komad drveta. Time što je stavio etiketu “Vlastin predmet” na njega nije postao vlasnik. Time što ga je premestio na drugu lokaciju nije postao vlasnik. Pa čak i time što ga je svaki dan koristio da zakuca eksere nije postao vlasnik drveta. Tokom svog tog vremena neko drugi je takođe imao prava da koristi to drvo a sve dok ga Vlasta nije počeo koristiti za zakucavanje eksera neko drugi je mogao da postane vlasnik. Tek u trenutku kada je Vlasta od drveta (koje niko drugi nije koristio) izrezbario figuricu, tada je on postao vlasnik i niko drugi tu figuricu nije imao pravo da koristi na bilo koji način bez Vlastine dozvole.

Hajde sada da razmotrimo na koji način je moguće ostvariti obrnuti prelaz, tj. kako predmet koji je nečiji može postati ničiji. Prvi način je ukoliko poslednji vlasnik umre, ili generalno prestane da postoji u materijalnom svetu, a ni na koji način nije odredio kome će predmet pripasti. Drugi način je ukoliko se poslednji vlasnik odrekne vlasništva nad predmetom. Kada više bića ima vlasništvo nad predmetom on može postati ničiji tek kada svi vlasnici umru ili se odreknu predmeta.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-4-sr.webp"
    alt=”Dijagram sa tri stanja i obrnuti prelaz’'
  />
  <figcaption>Delimični prikaz dijagrama stanja vlasništva</figcaption>
</figure>


Ostao je još jedan prelaz koji nismo obradili a to je prelaz promene vlasništva. Dakle, pitanje je na koji način je moguće preuzeti vlasništvo nad predmetom. Prva mogućnost je poklon, a druga trgovina. Vlasnik predmeta može drugome pokloniti svoj udeo predmeta i na taj način mu prepustiti vlasništvo nad njim. Takođe, oni mogu trgovati, tj. postići međusobni dogovor putem kojeg se vlasništvo nad predmetom menja zarad primanja neke usluge ili ostvarivanja vlasništva nad nekim drugim predmetom. Više o moralnoj prirodi dogovora pročitajte u [ovom tekstu](lang=sr&id=kontroverzni-moralni-sudovi), u sekciji Dogovor. Nasleđivanje je specijalan slučaj poklona, tj. posthumni poklon po volji vlasnika. Pored ovih imamo i automatske promene vlasništva. Jedna takva događa se kada se jedan od suvlasnika odrekne svog udela u predmetu ili umre a nije nikome prepustio svoj udeo pa se njegov udeo podeli na ostale suvlasnike. Druga vrsta automatske promene vlasništva događa se kada biće koje se razvija u utrobi drugog postaje svesno. Tada vlasništvo nad telom novonastajućeg bića prelazi sa nosioca na novo svesno biće.


<figure>
  <img
    src="./assets/dijagram-vlasnistvo-5-sr.webp"
    alt=”Dijagram stanja vlasnistva’'
  />
  <figcaption>Dijagram stanja vlasništva</figcaption>
</figure>


## Krađa

Kada neko vlada nad nečim što nije njegovo vlasništvo to nazivamo krađom. Sva nemoralna dela su specijalni slučajevi krađe. Ubistvo je krađa tuđeg života. Silovanje je krađa tuđeg tela. Pljačka je krađa tuđih materijalnih dobara. Ukoliko bismo sa dve reči trebali da opišemo recept za moralno ponašanje, taj opis bi glasio “Ne kradi”.

Najbolja vrsta vladanja je vladanje sobom. Vladati sobom predstavlja umeće ponašanja u skladu sa moralnim zakonom. Kada bića ne vladaju sobom tada čine nepravdu, a što više čine nepravdu sve je manje slobode. Na taj način se putem prirodnog moralnog zakona ostvaruje karma za nemoralna dela. Više o prirodi moralnog zakona pročitajte [ovde](lang=sr&id=skrivena-dinamika-univerzuma).

## Anarhija

Anarhija, od reči an (ne) i archon (vladar), predstavlja stanje bez vladara, tj. stanje bez robova. Stanje u kojem niko ne vlada drugima je stanje u kojem svi vladaju sobom. Zbog toga, anarhija je zapravo unutrašnja monarhija, a ne haos kako se uobičajeno veruje bez ikakvog etimološkog osnova.

## Zaključak

Bez poznavanja prirode vlasništva nije moguće poznavati prirodu moralnosti i ispravno prepoznavati razliku između dobrog i lošeg. Cilj ovog teksta je predstavljanje filozofije vlasništva kako bismo preispitali sopstvene vrednosti i ponašanja i na taj način svakodnevno doprinosili kreiranju boljeg sveta za sva svesna bića oko nas uključujući i nas same. Nadam se da vam je bilo zanimljivo i ukoliko imate bilo kakve pohvale ili sugestije, kao i drugačije teorije o vlasništvu koje vode do boljeg sveta možete ih podeliti sa mnom putem [mejla](mailto:freedom.blog@proton.me).


Najbolja vrsta vladanja

Nemoj da mi pretiš

Ostrvo dr. Moroa

Plemenitost pomaganja


**Slobodan**: Mogu li da ti pomognem?

**Dozvola**: Možeš. Pokaži mi tvoju ličnu kartu.

**Slobodan**: Koju kartu?

**Dozvola**: Ličnu kartu.

**Slobodan**: Molim?

**Dozvola**: Tvoj lični dokument, koji dokazuje da si pripadnik ovog Društva. Svako mora da ga ima.

**Slobodan**: Ko si ti uopšte? Nije li nepristojno da spopadaš nekoga i da tražiš da ti nešto dokazuje?

**Dozvola**: Ja sam Dozvola. Ne znam da li je nepristojno, ali tako se to ovde radi. Hajde da vidim tu ličnu kartu.

**Slobodan**: Nemam ja nikakvu kartu.

**Dozvola**: Zbog toga mogu da te privedem. Moraš izvaditi ličnu kartu.

**Slobodan**: Hoćeš da me kidnapuješ zato što nemam neki dokument? Samo se šetam, šta je tebi?

**Dozvola**: Takva su pravila.

**Slobodan**: Pravila su takva da moram tebi da se dokazujem da me ne bi kidnapovao i stavio u pritvor? Marš, bre!

**Dozvola**: Ako nastaviš tako, odmah ću te privesti.

**Slobodan**: Ti ideš okolo i zahtevaš od ljudi da ti pokazuju dokaz za šta tačno?

**Dozvola**: Za razne stvari … taj koji treba sada da mi pokažeš je dokaz da si pripadnik našeg Društva, jer si na našoj teritoriji. Ako hoćeš da napustiš ovu teritoriju, onda je potreban drugi dokument, pasoš. Kao što rekoh, takva su pravila.

**Slobodan**: Onda su pravila loša. Zamisli da ja proganjam ljude i da tražim dokaz da smeju da budu tu gde se nalaze i da se kreću kuda žele. Zvuči mi bolesno - u smislu, kao da bi mi bilo potrebno psihološko lečenje.

**Dozvola**: Možda samo nisi navikao, ali tako je. U suprotnom ne bismo znali ko si i kuda se krećeš.

**Slobodan**: Zašto uopšte moraš to da znaš? Iznuđuješ mi neku informaciju i još se praviš sav pravedan.

**Dozvola**: Potrebna nam je ta informacija na jednom mestu da bismo imali sve u vidu. Tako lakše možemo da dođemo do tebe ako uradiš nešto što ne bi trebalo.

**Slobodan**: Pa dobro, nikoga nisam ugrozio, tako da nema potrebe da dolaziš do mene.

**Dozvola**: Ali možeš nešto loše da učiniš, nešto što nije po našim pravilima.

**Slobodan**: Pa dobro, može svako. Kakvo je to rezonovanje?

**Dozvola**: Baš tako, može svako. Zbog toga je bitno da imamo svačiju informaciju, jer svako može da uradi nešto što nije po pravilima.

**Slobodan**: Ja bih rekao da si ti taj koji ugrožava nevine ljude time što ih prisiljavaš da ti se pravdaju.

**Dozvola**: Bezveze se buniš. Nije teško da mi samo daš informacije koje od tebe tražim. Praviš problem oko nebitnih stvari. Ja zahtevam samo malo da bismo svi bili sigurniji.

**Slobodan**: Tvoja postavka je problematična. Ti bi da odlučuješ koje su informacije bitne i da me kažnjavaš ako ti ih ne dam. Ispada da sam dužan da ti se pravdam, a ne vidim razlog zašto bih bio dužan da se pravdam bilo kome. To što ti radiš je samo manipulacija. Postavljaš se kao da si važniji i bitniji i kao da se pravda ne odnosi na tebe.

**Dozvola**: Sve što ja kažem je dobro promišljeno i ovako smo mi kao Društvo uredili stvari. Moja postavka nije problematična.

**Slobodan**: Znači ako procenim da mi je određena informacija od nekoga bitna, u redu je da ga kaznim ako ne želi da mi je da. Imam pravo da iznuđujem od nekoga razne informacije na osnovu toga što je čovek i samim time može da učini nešto loše.

**Dozvola**: Nemaš ti pravo, ali ja imam. I nisam ti rekao, ali ima još stvari. Na primer, ako voziš vozila preko određene kubikaže, potrebna ti je posebna dozvola. Različite vrste vozila zahtevaju različite dozvole.

**Slobodan**: Znači moram i da ti dajem dokaz čime se krećem?

**Dozvola**: To tražim zarad bezbednosti svih učesnika u saobraćaju. Zamisli da ne znaš da voziš, a ipak pokušaš. Time bi mogao da ugroziš sebe i druge. Da bih to sprečio, tražim dokaz da znaš da voziš.

**Slobodan**: Aha… to znači da ljudi sa dozvolom ne mogu nikoga da ugroze ili dovedu u opasnost? Ili im je prosto to dozvoljeno?

**Dozvola**: Mogu, naravno. Nije im dozvoljeno. Snosili bi posledice kada bi nekoga doveli u opasnost. Strah od posledica služi kao podsticaj da ljudi budu oprezniji.

**Slobodan**: Ako ugroziš ili dovedeš nekoga u opasnost, snosićeš posledice, bez obzira na bilo kakve dozvole. To je podsticaj da ljudi budu oprezniji. Koja je poenta dozvole onda? Samo da se tebi dokazujem?

**Dozvola**: Da dokažeš svima nama da na putu nisi opasnost po ostale vozače, da poseduješ neko osnovno znanje o upravljanju vozila i da znaš pravila na putu.

**Slobodan**: Zar se to ne vidi mojom vožnjom? Ne znam kako bi drugačije mogao da vidiš?

**Dozvola**: Tako što te zaustavim pa proverim da li imaš dozvolu.

**Slobodan**: Da, ne možeš znati da li neko poseduje dozvolu sve dok ga ne zaustaviš, ali ako to učiniš bez valjanog razloga, onda ti njega ugrožavaš. Ako postoji opravdan razlog zbog čega si ga zaustavio-na primer, svojom vožnjom je doveo druge u opasnost-onda nije ni bitno da li poseduje dozvolu. Dozvola je tu sasvim suvišna.

**Dozvola**: Ne razumem kako je dozvola suvišna.

**Slobodan**: Zaustavljanje je opravdano samo ako vozač pokazuje loše ili nemarno ponašanje tokom vožnje i posledice treba da budu bazirane na tome. Nema dozvole u jednačini.

**Dozvola**: Bitno je da vozači znaju da neko može da ih zaustavi da bi bili oprezniji dok voze. Zamisli na šta bi ličilo, kada bi ljudi mislili da ne može niko da ih zaustavi. Mnogi bi divljali po putu. Ti hoćeš da svi mi poginemo, izgleda.

**Slobodan**: Ne čuješ me. Ako neko dovede drugoga u opasnost, zaustavi ga. U redu je bilo ko da ga zaustavi u tom slučaju. Ne radi se o tome. Ti namećeš pravila, ne da bi sprečio realnu opasnost, već da bi mogao kad hoćeš da zaustaviš nekoga bez pardona čisto da bi zahtevao dokazivanje. To je autoritarno.

**Dozvola**: Zaustavljanje zarad proveravanja nije autoritarno. To radim zbog sigurnosti.

**Slobodan**: I kako nas to što se tebi dokazujemo tačno čini sigurnijim?

**Dozvola**: Postoje dve stavke. Prva je na psihičkoj i emotivnoj osnovi. Ljudi počnu da se osećaju kao da znaju da voze tek kada dobiju dozvolu. Nisu skloni umišljanju da znaju da voze dok nemaju taj dokument.

**Slobodan**: Dobro, ali to deluje manipulativno i kao nešto što može lako da se prokljuvi kad se malo bolje razmisli. Znanje i iskustvo u vožnji treba da daje vozaču osećaj sigurnosti, a ne neki dokument. Takođe, ljudi koji imaju taj dokument sigurno mogu itekako da umisle da su bolji vozači nego što zapravo jesu.

**Dozvola**: Druga stvar, koja je bitnija, je fizička. Ako neko ne poseduje taj dokument kao dokaz, biće kažnjen. To je to otprilike.

**Slobodan**: Dobro, ali kao što sam rekao, zar nije dovoljno upozoriti ljude da če biti kažnjeni ako ugroze nekoga ili dovedu nekoga u opasnost?

**Dozvola**: Pa ne, jer ljudi svakako mogu da probaju. Možda im nisu ni bitne posledice uopšte.

**Slobodan**: Pa ako im već nisu bitne posledice, mogu svakako da voze bez dozvole. Opet, deluje mi kao da samo hoćeš da kazniš ljude koji se tebi ne dokazuju.

**Dozvola**: Nije samo meni potrebno da se drugi dokazuju, već i tebi. Trebalo bi da se osećaš sigurnije zbog toga što znaš da ću od svakoga zahtevati dokaz.

**Slobodan**: Kada je u pitanju nešto što je moje, čak i delimično, razumem da imam pravo da se pitam. Ali za opšte kretanje, zašto bih se ja pitao za nekoga drugog? Ako neko nekoga dovede u opasnost, onda imamo problem. Ako to nije slučaj, onda je sve u najboljem redu.

**Dozvola**: Opšte kretanje je kretanje po zajedničkoj teritoriji.

**Slobodan**: Je l’ u redu bilo ko da me zaustavi i od mene iznudi dokaz da znam da vozim, navodeći sigurnost kao razlog?

**Dozvola**: Ne može svako, samo ovlašćeni mogu da ti traže dozvole.

**Slobodan**: Ko je njih ovlastio?

**Dozvola**: Svi mi. Ti si jedan od nas, takođe, tako da si ih i ti ovlastio na neki način.

**Slobodan**: Kako mogu drugome da dam ovlašćenje koje nemam? Je l' mogu tako bilo kome da dajem razna ovlašćenja?

**Dozvola**: Evo kako funkcioniše: pravila koja se odnose na dokaze i dozvole su definisana od strane ljudi koje smo mi kao Društvo izabrali da to urade. To su naši predstavnici. Svi mi, uključujući i tebe, smo ovlastili te ljude da odrede šta je potrebno za dobijanje dozvola i kojim dokazima se treba rukovoditi. Svi smo dužni da poštujemo ta pravila. U suprotnom ćemo snositi posledice.

**Slobodan**: Opet mi je to besmisleno. Rekao si da svi mi dajemo ovlašćenja tim predstavnicima. Niko od nas nema ovlašćenje da traži dozvolu za kretanje. Kako onda možemo mi, koji nemamo to ovlašćenje, predstavnicima to ovlašćenje da damo? Deluje mi bizarno i krajnje je nelogično.

**Dozvola**: Potrebno je ovako kako ja kažem zbog sigurnosti. Nije bitno da li tebi to deluje bizarno ili ne.

**Slobodan**: Je l' ima još stvari za koje iznuđuješ pravdanje od nevinih ljudi?

**Dozvola**: Da, ima još stvari. Na primer, za oružje. Ti bi da ne zahtevam dozvolu za upotrebu opasnog oružja?

**Slobodan**: Ako neko hoće da učini nasilje, to znači da je već spreman da rizikuje da će biti kažnjen. Zašto bi ga onda zastrašile posledice od ne posedovanja dozvole? Naći će način da kupi oružje bez dozvole ili će uzeti ili oteti od nekoga ko poseduje.

**Dozvola**: Moraš da razumeš da određeno oružje daje onome ko ga poseduje mnogo više moći u situaciji. Sa vatrenim oružjem možeš brzo i efikasno da ubiješ više ljudi. Kako bi rešio problem nasilja počinjenog sa vatrenim oružjem?

**Slobodan**: Ne znam kako jedna osoba može to da reši, ali ti svakako taj problem nisi rešio.

**Dozvola**: U svakom slučaju moramo da zauzmemo stav da nije u redu posedovati oružje koje lako može ubiti čoveka.

**Slobodan**: U nasilnom svetu, biće nasilja i ubistava i bez vatrenog oružja. Tako je bilo pre nego što je vatreno oružje izumljeno. U pravednom i nenasilnom svetu, posedovanje oružja ne bi predstavljalo problem, jer se ne bi koristilo za nasilje. Jedino što mogu iz toga da zaključim je da nije problem u oružju, već u nasilju.

**Dozvola**: Ali svet je nasilan i ne možeš samo da pustiš ljude da nose oružje. Ako neko hoće, to mora da bude strogo kontrolisano i mora da prođe kroz određeni proces da bi mu bilo dozvoljeno.

**Slobodan**: Kao što rekoh, neko ko namerava da učini nasilje može, ali i uopšte ne mora, da prolazi kroz tvoje procese i da se dokazuje pre nego što učini nasilje. Ne vidim zašto je to bitno uopšte.

**Dozvola**: Pa da otežamo ljudima da dođu do opasnog oružja.

**Slobodan**: Daješ prednost kriminalcima, koji će posedovati oružje jer su svakako spremni da rizikuju zatvor, nad ljudima koji nisu spremni na to. Ljudi koji bi se oružjem branili od kriminalaca su sprečeni ili moraju da prolaze kroz naporne procese i dokazivanja.

**Dozvola**: Filozofija je jasna. Ako kažnjavaš ljude za posedovanje oružja ili napraviš da moraju da ulože veći napor da bi ga bezbedno posedovali, ljudi će manje oružja imati.

**Slobodan**: Verovatno će ga biti manje. Zasigurno će ga biti proporcionalno više u rukama ljudi koji svakako ne mare za kaznu.

**Dozvola**: Svakako će ga biti manje. Što manje vatrenog oružja ima, svi smo bezbedniji.

**Slobodan**: Kako ćeš sprečiti ljude od posedovanja pušaka?

**Dozvola**: Ako saznam da neko poseduje oružje bez dozvole, doći će moji ljudi i odvešće ga u zatvor.

**Slobodan**: Kako će to da urade ako je naoružan?

**Dozvola**: Pa i oni će doći naoružani.

**Slobodan**: Aha, znači doći će naoružani ljudi da stave drugog nevinog naoružanog čoveka u zatvor. To je nasilje.

**Dozvola**: Svi oni su prošli kroz obuke. Ne bismo bili sigurni da ne nose vatreno oružje, jer bi se ljudi manje plašili posledica.

**Slobodan**: Malo pre si rekao da smo sigurniji kad ima manje vatrenog oružja, a sad kažeš da smo sigurniji upravo zbog toga što tvoji ljudi imaju vatreno oružje. Zar ne vidiš kontradikciju?

**Dozvola**: Pa treba da imaš poverenje u moje ljude. Oni ti neće loše učiniti. Oni te brane.

**Slobodan**: Ne mogu slepo poverenje ni u koga da imam. Ti tvoji ljudi takođe mogu da učine nasilje. Ja se, na primer, ne osećam sigurno kad je većina vatrenog oružja u rukama tvojih ljudi. Onda možeš mnogo lakše da nas sve prisiljavaš. Drugo, neću ni ja ništa loše učiniti. Ja bih isto koristio oružje isključivo da branim.

**Dozvola**: Dokaži mi to!

**Slobodan**: Kako to uopšte može da se dokaže? Nasilnik ti ne bi rekao da hoće da učini nasilje. Jedino što bi moglo da se dokaže je znanje o upotrebi oružja.

**Dozvola**: Da, potrebno je i to.

**Slobodan**: Znanje o upotrebi nema veze sa sprečavanjem svesnog nasilja. Ali kao i za vožnju, posledice se sprovode ako ugroziš nekoga. “Nisam znao da koristim” nije validan izgovor za učinjenu štetu. Kao što sam ranije rekao, to ne daje nikome za pravo da iznuđuje pravdanje kad mu se prohte. Htedoh da te pitam, je l' zahtevaš dozvolu za noževe i čekiće, na primer?

**Dozvola**: Ne. Uglavnom za vatreno oružje, ali ne isključivo.

**Slobodan**: A tim stvarima ne možeš da ubiješ čoveka?

**Dozvola**: Možeš, ali manje ljudi odjednom i ne tako lako.

**Slobodan**: Takođe ne možeš toliko lako da se odbraniš od jednog ili više napadača bez efikasnijeg oružja. To ide u oba smera. Vatreno oružje zapravo daje jednaku, ili barem veoma sličnu, šansu sitnoj ženi i ogromnom muškarcu u fizičkoj konfrontaciji. U suprotnom bi jači uvek dominirao. Ti pomažeš nasilnicima sprečavajući ljude da se brane.

**Dozvola**: Možemo ovako ceo dan. Verovatno ne znaš da postoje i dozvole za građevine. Šta bi ti za građevine? Da svako gradi šta hoće pa da se to uruši i da poginu ljudi?

**Slobodan**: Jedino što je bitno je da svi uključeni budu svesni o čemu se radi.

**Dozvola**: Ti ne bi da svi budu sigurni, znači.

**Slobodan**: Naravno da bih, ali razni ljudi imaju razne prioritete. Svako neka izabere za sebe šta je najbitnije. Kao što rekoh, bitno je da nisu prevareni - van toga, ne smatram da imam pravo da donosim odluke u njihovo ime bez njihovog pristanka. Neka biraju po svojim prioritetima, nemam pravo da oduzimam mogućnost izbora drugome.

**Dozvola**: Problem je u tome što ljudi uopšte ne bi znali koje su građevine sigurne a koje nisu. Svaka kupovina nekretnine bi sa sobom donosila nepotreban rizik koji dolazi sa neznanjem o sigurnosti građevine.

**Slobodan**: Nisam rekao da kupci ne smeju da zahtevaju da se proveri sigurnost zgrade, samo sam rekao da niko ne treba da bude prisiljen. Ako čovek odgovoran za izgradnju zgrade ne želi da snosi troškove zarad provere sigurnosti, onda će najverovatnije izgubiti kupce.

**Dozvola**: Dobro, ali kakve veze onda ima? Ako se slažemo da velika većina ljudi hoće da živi ili posluje u sigurnoj građevini, zašto bi se uopšte protivio tome da se građevinci prisile da garantuju određenu sigurnost građevine koju grade?

**Slobodan**: Zbog toga što razni ljudi zahtevaju razne nivoe sigurnosti - neki zahtevaju manju garanciju sigurnosti, a neki čak i veću od toga na šta vi terate ljude. Neka svako izabere za sebe šta hoće, ako uspe da nađe to što mu najviše odgovara.

**Dozvola**: Sve što si mi do sada rekao mi zvuči nekako nedovoljno. Jedino što i dalje mogu da zaključim je da tebi sigurnost nije bitna. Kako to opravdavaš?

**Slobodan**: Već sam ti rekao da mi sigurnost jeste bitna.

**Dozvola**: Kako možeš to da kažeš kad tražiš od mene da ne teram ljude da mi se dokazuju?

**Slobodan**: Princip je sledeći: nevin dok se ne dokaže suprotno. To što ti radiš je nasilje. Postavljaš se prema drugome kao da je krivac, iako ništa loše nije uradio i pretiš da ćeš kidnapovati i oduzeti slobodu ako se tebi ne dokazuje. Ne postaje neko krivac zbog tuđeg osećaja nesigurnosti. Mora nešto loše ili nemarno da učini da bi bilo krivice.

**Dozvola**: Pa kako bi ti, da samo pustiš ljude da rade šta hoće bez bilo kakvog nametnutog proveravanja?

**Slobodan**: Sasvim je u redu upozorenje da će se snositi posledice zbog ugrožavanja drugih i izlaganja drugih opasnosti - i za to nije potrebno nikakvo ovlašćenje. Pravo na samoodbranu i zaštitu drugih od nasilja je univerzalno i važi za sve.

**Dozvola**: Ovako stvari funkcionišu. Ja zahtevam razne dokaze i to je sve za tvoju dobrobit. Nisi ni svestan šta ja sve proveravam. Ne znam kako bi sve to rešio.

**Slobodan**: Prosto je. Određeno delo je pravedno ili nije i to važi za svakoga. Ako je delo pravedno, nije ti potrebna nikakva dozvola. S druge strane, dozvola ne može opravdati loše delo. Ono što je bitno jeste sama priroda postupaka i njihova pravednost.

**Dozvola**: Ne vidim uopšte zašto bih bilo šta od ovoga što sam rekao preispitivao. Ti kažeš da treba neko da snosi posledice nakon što napravi štetu - ali tada je već šteta napravljena. Ja bih da smanjimo šansu da se šteta uopšte desi.

**Slobodan**: Želim smanjiti rizik od štete koliko je god to moguće, ali neću kršiti lične granice drugih ljudi kako bih to postigao. Neću zahtevati od nevinih ljudi da dokazuju svoju nevinost kako bih se osećao sigurnije, niti ću ih kažnjavati ako mi se ne dokažu.

**Dozvola**: To bi bilo nepravedno, da uznemiravaš ljude tako, da im uzurpiraš vreme i da im pretiš da će biti kažnjeni ako tebi nešto ne dokazuju. Ali ti si običan čovek. Kao što rekoh, određeni imaju ovlašćenja.

**Slobodan**: Vidiš, ti priznaješ da je takvo ponašanje nepravedno, čak i zarad sigurnosti, samo si izmislio neke termine, neka “ovlašćenja”, kako bi pokušao da opravdaš to što inače i ti smatraš nepravednim.

**Dozvola**: To što ti pričaš je radikalno i zahteva radikalne promene.

**Slobodan**: Ovo već smara. Promene, pa čak ni radikalne, ne moraju da budu loše. U ovom slučaju bi bile dobre. To ti nije nikakav argument; stvari treba na bolje da se menjaju.

**Dozvola**: Bile bi gore. Bili bismo svi manje sigurni.

**Slobodan**: Autoritaran si, a istovremeno insistiraš da si pravedan. Razumem želju za sigurnošću, ali kod tebe je prisutnija želja za kontrolom. Moram da idem, samo se drži dalje od mene.

**Dozvola**: Bitno je da ja kontrolišem stvari da bismo bili sigurniji.

**Slobodan**: Ne mogu više da gubim vreme sa tobom. Doviđenja!

Originalni članak pogledajte na [In Principia](https://www.inprincipia.com/sr/objave/razgovor-sa-dozvolom).


Razgovor sa dozvolom


**Slobodan**: Zdravo. Je l' želiš nešto da kupiš? Već sam se spakovao za danas, ali mogu da ti pokažem šta imam.

**Porez**: Ne. Ja sam Porez. Da li si čuo za mene?

**Slobodan**: Ne… da li je trebalo?

**Porez**: Čime se baviš?

**Slobodan**: Pa trgovinom. Prodajem voće i povrće koje gajim. Zašto je to bitno ako ne želiš ništa da kupiš?

**Porez**: Ne ispunjavaš svoju dužnost prema Društvu, čim ne znaš za mene. Ne daješ svoj doprinos. Bitno je da znam čime se baviš, da znam koliko treba da daš. Čudi me da nisi već u zatvoru.

**Slobodan**: Zašto bih uopšte bio u zatvoru? Nikoga nisam ugrozio.

**Porez**: Ugrožavaš nas time što ne daješ svoj deo, ne daješ to što pripada nama. Mi samo uzimamo to što je naše.

**Slobodan**: Ne znam ko ste “vi” i šta je tačno “vaše”? Evo, na primer, ja sam danas prodao svoje tikve jednoj ženi. Ona je htela da kupi po ponuđenoj ceni. Ja sam njoj dao moj proizvod, a ona meni njen novac. Koliko ja vidim, tu samo ima nešto njeno i nešto moje i mi smo to razmenili. Nije mi jasno kako se samo tako ubacujete i smatrate da je nešto tu “vaše”?

**Porez**: “Mi” smo Društvo. Naše je to što se mi kao Društvo dogovorimo da je naše.

**Slobodan**: “Vi” ste se dogovorili da je nešto moje zapravo vaše. Ja bih rekao da imate ozbiljne probleme u prepoznavanju toga šta je vaše a šta nije.

**Porez**: Ne razumeš. Odluka je takva da si ti, kao i ostali koji privređuju, dužan da nam daješ određeni deo toga što imaš.

**Slobodan**: Vi ste onda klasični otimači i nasilnici, hoćete da me reketirate. Takvi ljudi su mi neprijatelji.

**Porez**: Ma ne, ne. Ne razumeš. Ti si takođe deo ovog Društva.

**Slobodan**: Je l' tako? A šta me tačno čini delom ovog Društva?

**Porez**: To što živiš na našoj teritoriji. Ljudi koji žive na ovoj teritoriji čine naše Društvo.

**Slobodan**: Zbog toga što ja živim na parčetu Zemlje blizu vas smatrate da sam deo vašeg Društva i time opravdavate otimanje mojih stvari?

**Porez**: Nije u pitanju otimanje, mi ti nudimo razne usluge. Gradimo ti puteve, štitimo te, lečimo te, obrazujemo ti decu.

**Slobodan**: Neka hvala, naćiću nekog drugog.

**Porez**: E, pa ne funkcioniše to tako. Ti nama daš to što je naše a mi ti dajemo naše usluge. Takođe, nema ko drugi da se bavi tim uslugama, jer smo mi to preuzeli i niko drugi ne bi smeo da se bavi tim stvarima.

**Slobodan**: Ti mi u stvari nudiš usluge koje ne mogu da odbijem, a pritom sprečavaš druge od nuđenja tih usluga. A šta ako odbijem da plaćam tvoje usluge jer ih ne želim, šta ćeš mi uraditi?

**Porez**: Pa ako na kraju krajeva otvoreno nećeš da platiš, pozvaću ljude da te odvedu u zatvor.

**Slobodan**: Dobro, braniću se ja od tih tvojih ljudi.

**Porez**: Teško da ćeš uspeti, previše ih ima. Onda ćemo te držati u zatvoru duže.

**Slobodan**: Ubeđuješ me kako ovo nije otimačina, a zapravo je klasična otimačina upakovana u priču da ću dobiti usluge koje ne mogu da odbijem.

**Porez**: Ja nisam otimačina, ja sam Porez.

**Slobodan**: Nije mi bitno kako se zoveš… kao da to išta menja. Takođe, zapravo sprečavaš druge koji bi najverovatnije bolje od tebe nudili usluge koje ti nudiš. Ti opstaješ i kad su ti usluge očajne jer ćeš oteti novac svakako!

**Porez**: Ovaj sistem je proveren i funkcioniše - ne može svako da radi šta hoće. Mora da se zna ko šta radi.

**Slobodan**: Ti samo kažeš da funkcioniše jer teraš druge da učestvuju po tvome. Po toj logici su funkcionalni i totalitarni režimi i robovlasnički sistemi.

**Porez**: Ne znaš šta pričaš, samo nešto filozofiraš.

**Slobodan**: Vidim da se prebacuješ sa jedne poente na drugu bez ikakvog zadovoljavajućeg odgovora. Nije ni da očekujem nešto preterano pametno od tebe kad pretiš nevinim ljudima da ćeš ih lišiti slobode ako ne ispunjavaju tvoje prohteve.

**Porez**: Ne pretim ja nevinima - oni koji mi ne plaćaju to što tražim su krivi jer ne ispunjavaju svoju dužnost prema Društvu. Već sam objasnio.

**Slobodan**: Oni koji ti ne daju šta ti smatraš da treba su krivi i zaslužuju da budu strpani u zatvor? Preimenuj se u Staljina, molim te.

**Porez**: Kako bismo se štitili? Očigledno ne razumeš da se mi svi štitimo od zajedničkih para - odnosno od tih para plaćamo ljude da nas štite. Oni moraju nekako da zarađuju.

**Slobodan**: Platiću tu uslugu kao svaku drugu, ako mi zatreba. Ako ne mogu da odbijem uslugu zaštite onda to više nije zaštita. To je reket.

**Porez**: A oni koji ne mogu da plate? Ti bi da oni budu nezaštićeni.

**Slobodan**: Ja bih da svi budu zaštićeni, naravno, ali ne po cenu da oduzimamo nevinim ljudima izbor. Ne bih pretio čoveku zatvorom zbog toga što ne finansira tuđu zaštitu.

**Porez**: Ja nudim rešenja, dok ih ti ne nudiš. Šta bi ti sa gladnima i bolesnima? Ti bi ih samo pustio da umru.

**Slobodan**: Ja pomažem kome mogu. Naravno da je lepo i preko poželjno da pomažemo jedni drugima, ali to pomaganje treba da bude svojevoljno - ni jedno biće nije rob drugome. Lične granice treba da se poštuju.

**Porez**: Pričaš mi kako treba da poštujem lične granice, a ti bi da pustiš ljude da umiru i da pate. Potrebno je da mi nađeš rešenje koje može da funkcioniše na dobrovoljnoj bazi i tek onda ću te možda pustiti. Potrebni su rezultati.

**Slobodan**: Ti mi zapravo kažeš da ćeš nastaviti da mi uzimaš novac pod prisilom dok ja ne nađem bolje rešenje za probleme koje ja nisam izazvao. Mene hoćeš da teretiš zbog posledica tuđih izbora. Obrni okreni, namećeš mi svoju volju. Otkud tebi pravo da mi oduzimaš izbor, a ja tebi ne?

**Porez**: Možda nije uvek fer, ali ja sam najbolje što trenutno imamo. Ti ništa bolje ne nudiš.

**Slobodan**: Ja ništa bolje ne nudim? Mislim po tvojoj logici, ja treba da se organizujem sa zainteresovanima, da zajedno krenemo da uzimamo novac od ljudi i da taj novac dajemo onima kojima smatramo da je potrebnije? Rezultate ćeš videti počevši od sutra, svi će biti nahranjeni.

**Porez**: A ne, ne. Moraš preko mene. Kad bi tako samo krenuo sam sa svojom bandom to da radiš, strpali bismo te u zatvor. Zna se kako se pomaže drugima - preko mene!

**Slobodan**: Ti si znači otvoreno licemeran - to što ti radiš i tvrdiš da je pravedno i da ćak mora tako da bude, ja kad bih uradio isto ti bi podržao da me neko liši slobode?

**Porez**: U suprotnom bi svako samo uzimao od svakoga, a to bi bilo haotično. Mora da postoji samo jedan za koga se smatra da je u redu to raditi, jer neko mora da rešava probleme koje imamo. I tu smo gde smo, ja to radim. Ja sam Autoritet.

**Slobodan**: Sve mi to smrdi na prodavanje jeftine priče da bi mi oteo novac bez otpora. Jasno ti je da nije pravedno kad bismo mi “obični ljudi” otišli i iznudili novac pod prisilom, dok si ti kao “autoritet” poseban i za tebe je opravdano to što za nas nije. Kako to objašnjavaš?

**Porez**: Ne moram ja tebi da se objašnjavam uopšte, ja sam Autoritet. Ti meni treba da objasniš tačno ko si i tačno čime se baviš.

**Slobodan**: Ne moram ni ja tebi. A zašto si umislio da si autoritet?

**Porez**: Nisam umislio, tako je Društvo odlučilo!

**Slobodan**: Ljudi na ovoj teritoriji su odlučili da si ti meni autoritet? Znači jedino što treba da uradim je da okupim neke ljude da me proglase autoritetom i onda ću i ja moći nekažnjeno da uzimam tvoje stvari?

**Porez**: Ne, ne. Postoje protokoli. Nije da može samo grupa ljudi da se okupi, da proglase vođe i onda da uzimaju od onih koji ne žele da im daju. Mi sve radimo po definisanim protokolima.

**Slobodan**: Pa dobro, definisaćemo i mi protokole. Biće bolji od tih tvojih!

**Porez**: Ne može, to je već urađeno. Ne možeš ti sad nešto novo da izmišljaš. To su definisali ljudi odavno.

**Slobodan**: Kako je za te ljude bilo opravdano to što za mene sada nije?

**Porez**: Oni su osvojili ovu teritoriju i onda su definisali pravila koja mora da se poštuju na ovoj teritoriji, jedno od kojih je da si dužan da daš svoj doprinos. Ti ljudi su bili vođe i drugi su ih izabrali da budu vođe.

**Slobodan**: Ovo je kontradiktorno sa onim gore što si rekao. Rekao si da ne mogu ljudi samo da se okupe, da izaberu vođe i onda da otimaju.

**Porez**: Pa oni su osvojili ovu zemlju! Ova teritorija je sada naša zbog njih!

**Slobodan**: Aha, nije pravedno da okupim grupu ljudi sa kojima ću definisati protokole da opravdam otimanje vaših stvari… sem ako vas ne osvojim? Da li ti znaš šta znači reč pravda uopšte?

**Porez**: Svet nije pravedan.

**Slobodan**: Zbog takvih kao ti.

**Porez**: Ljudima je potrebno da ih neko vodi.

**Slobodan**: Ko hoće neka izabere svog vođu. Problem je kad taj vođa oduzima izbor i ljudima koji nisu saglasni da ih on vodi. Vođstvo bez saglasnosti je vladanje.

**Porez**: Nije ni bitno. Društvo mene ne preispituje, ja sam tu već duže vreme.

**Slobodan**: Pripadnici tog tvog Društva onda imaju loše razvijeno kritičko razmišljanje, ako biraju da te uopšte ne preispituju.

**Porez**: Umeju pripadnici Društva odlično da razmišljaju. Ja sam finansirao njihovo školovanje!

**Slobodan**: Sad mi je sve jasno.

**Porez**: Nije ti jasno. To što ti i drugi plaćate će se isto i tebi vratiti.

**Slobodan**: Misliš to što ti od nas otimaš?

**Porez**: Stalno koristiš tu reč, “otimanje”. Već sam ti više puta rekao da je to dogovor.

**Slobodan**: Kakav je to dogovor u moje ime bez moje saglasnosti? Dogovor podrazumeva obostranu saglasnost. Ti govoriš o čistom nametanju.

**Porez**: Ne vidim zašto ti jedan treba da se pitaš.

**Slobodan**: Zato što se inače ja pitam šta ču raditi sa svojim stvarima!? I da li ti je takav stav prema svakome - “ti jedan ne treba da se pitaš”?

**Porez**: Pa prema svakome ko se ne slaže, jer ste u manjini trenutno. Verovatno kada bi većina razmišljala kao ti, ja ne bih radio to što radim.

**Slobodan**: Tvoj argument je “trenutno mi se može, ima nas više”.

**Porez**: Ti izgleda ne vidiš koju dobrobit ti imaš od mene. Zaboravio si na sve te usluge za koje sam ti rekao da nudim.

**Slobodan**: Dobrobit stečena pretnjom zatvorom? Svakako ne bih slao nikoga u zatvor zbog toga što ne plaća usluge koje ne želi da koristi, niti bih davao podršku tome. Onda bih ja imao nepravedan stav.

**Porez**: Ali tako je svima u našem Društvu - nisi ti ništa drugačiji.

**Slobodan**: Ubeđuješ me da zaboravim šta je pravedno a šta nije da bi ti mogao bez otpora da mi otimaš stvari.

**Porez**: Nisam ja nepravedan - nas je više. Problem je u tebi. Kako možeš sa tolikom sigurnošću da tvrdiš tako nešto kad se većina slaže sa mnom?

**Slobodan**: Ti tvrdiš mnoge stvari sa sigurnošću za koje nemaš dobar argument, čak i neke kontradiktorne i besmislene stvari. Ja umem da saberem dva i dva. Nije bitno koliko vas ima, znam šta je pravedno a šta nije. Otimanje je otimanje. Milion ljudi da opljačka jednog nevinog je i dalje zločin.

**Porez**: Tako funkcionišu stvari već duže vreme i ti nećeš to promeniti. Neće se to promeniti.

**Slobodan**: Jedino što se zasigurno neće promeniti je činjenica da je tvoja postavka nepravedna i da ti zastupaš otimanje tuđeg pod prisilom. Moje je samo da govorim istinu koju znam, a istina je da se iza tvoje glume o pravdi krije velika prevara i nepravda.

**Porez**: Nisi u pravu, tačka.

**Slobodan**: Ti ćeš insistirati do kraja da je opravdano to što drugima oduzimaš izbor. Nije ti ni bitan zdrav razum.

**Porez**: Mnogo komplikuješ stvari. Hajde da se razumemo. Bolje mi se ti pridruži i živećeš lepo. Ovi što su bliski sa mnom lepo žive zbog mene - jer sve te pare koje ja prikupim moraju negde da se usmere. Otvori neku firmicu, pa ćemo mi preko tendera i subvencija lepo da ti namestimo da ugodno živiš. Imaš najbolju vezu za to koju možeš da imaš; ja ću da ti odobrim da dobiješ TI taj novac.

**Slobodan**: Našao si pogrešnog čoveka. Ja laži da govorim neću i voleo bih da se svima vrati ono što njima pripada i da tako ostane. Nikad te neću podržati u tome što oduzimaš nevinima izbor. Ne vidimo se, odoh!

Originalni članak pogledajte na [In Principia](https://www.inprincipia.com/sr/objave/razgovor-sa-porezom).


Razgovor sa porezom

Skrivena dinamika univerzuma


U ovom tekstu nećemo otkrivati okultne i kontroverzne misterije masonerije, već ćemo krenuti na put otkrivanja misterija sopstvenog bića. Naš cilj je da izađemo iz uloge posmatrača i postanemo aktivni učesnici na pozornici života, graditelji sopstvenog karaktera.

## Šta gradimo?


<figure>
  <img
    src="./assets/hram.png"
    alt='Grčki hram'
  />
  <figcaption>Grčki hram</figcaption>
</figure>


Na priloženoj slici prikazana je antička građevina. Ako ta građevina predstavlja naše celokupno biće, možete li da naslutite šta bi koji od segmenata trebalo da predstavlja? Koje karakterne osobine pripadaju kom odeljku, šta za vas predstavlja krov, a šta predstavljaju stubovi? Šta je temelj ljudskog karaktera? Šta je sunce a koji su najvažniji alati potrebni za izgradnju?

Pre nego što nastavite sa tekstom i pročitate kako bih ja odgovorio na prethodna pitanja, budite slobodni da analizirate sebe i ucrtate elemente onako kako ih vi vidite. Nema pravila, budite slobodni zidari, dodajte nove elemente konstrukcije ili uklonite one koji vam se čine suvišnim.

## Alati, merdevine i svetlost

Osnovni alat koji koristimo kako bismo razumeli svet oko sebe je **logika**. Bilo da je u pitanju spoljašnji ili unutrašnji svet, to je najbolji alat koji imamo, osnov svih ostalih. Ukoliko svakom segmentu građevine pridružimo određenu svrhu, ili definišemo njegovu prirodu, trebalo bi da upotrebom logike možemo odrediti koje mu osobine pripadaju. S tim u vezi osnovna osobina graditelja mora biti **razumnost**, sposobnost svesne primene logike.

Druga osobina koja je od velikog značaja je **upornost** ili drugačije **snažna volja**. Ako je logika lenjir kojim se meri i na osnovu koga se donose odluke, onda je volja čekić, glavni alat kojim se posao obavlja i koji trpi najveće opterećenje. Kada sve olakšavajuće okolnosti, ili pobude, nestanu, sudbina izgradnje ostaje na snazi volje sve dok se okolnosti ne promene na bolje.

Pošto je rad na sebi neprekidan proces, merdevine će uvek biti prisutne. Moramo biti spremni da stalno gradimo, ali i da rušimo one delove za koje smo shvatili da su pogrešni, neskladni, ili nas ograničavaju. Izazov je takav da moramo biti spremni da preispitamo sve svoje najdublje i ukorenjene vrednosti.

> *„Ako te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe, jer bolje ti je ući u život kljast ili hrom, nego li s dve ruke i dve noge da te bace u oganj večni."*

Postoji mnogo prepreka čovekovoj logici, a ono što omogućava da se one premoste je **iskrenost**. To je nit koja povezuje sve i na čijim osnovama svi naši napori za promenama treba da budu izgrađeni. Iskrenost je osnovni način za dolaženje do istine. Iako je neiskrenost neizostavni činilac svesne manipulacije, većina ljudi je neiskrena samo zbog nelagodnosti. Često biramo laži ili prećutkujemo stvari kada želimo da izbegnemo suočavanje sa sobom ili drugima. To dovodi do prestanka rada na sebi i produbljivanje unutrašnjeg nemira. Kako vreme prolazi energija nam se rasipa na konstantno ulaganje površnih napora jer smo neiskrenošću kreirali svet oko sebe, u kojem nam nije mesto. Mesto na kojem se u tom svetu nalazimo je zapravo namenjeno za čoveka koji istinski misli i podržava ono što mi govorimo i radimo. S druge strane, praktikujući iskrenost, imamo mogućnost da prevaziđemo sopstvene barijere za ličnu promenu, a ujedno bolje sagledamo i ostale ljude.

Pored alata i postolja za rad, važno je znati gde tačno radimo i zbog čega. Kako ne bismo radili u mraku, potrebno nam je osvetljenje, snop svetlosti da ukaže na mesto gde treba usmeriti pažnju. To nam omogućava **samosvest**. Daje nam redovne uvide o stanju našeg karaktera i uticajima raznih spoljašnjih i unutrašnjih faktora na njega. Više samosvesti je kao više svetla, pa bolje možemo proceniti situaciju i elemente karaktera koje posmatramo, a samim tim i kvalitetnije odreagovati na izazov.

## Temelj, stubovi i friz

Kamen temeljac ili postolje na kojim počivamo treba da bude naša **suverenost**. Spoznaja da smo ne samo aktivni učesnici u izgradnji sebe, već smo i jedini graditelji ove građevine, jedini vlasnici iste. Uređenje života unutar ove građevine je monarhija, a mi smo njeni vladari. Ako ne želimo svet prevare ili svet u kome je naša suverenost ugrožena, moramo biti svesni i suverenosti drugih svesnih bića oko nas, tj. sopstvene temelje moramo zasnivati i na **ravnopravnosti**. Na taj način kreiramo izbalansiranu sredinu u kojoj štitimo sebe od drugih i druge od sebe.

Najteži i najvažniji deo našeg karaktera su noseći stubovi. Oni treba da predstavljaju jasno definisane kanale kroz koje se pomenute temeljne vrednosti ispoljavaju. Ukoliko nisu stabilni, osećaćemo se zbunjeno, nedovršeno i svet će izgledati haotično. Sve naše misli, reči i dela predmet su obrade temeljitih vrednosti, i ako one nisu zdrave, velika je verovatnoća da će to rezultirati nekonzistentnim uverenjima i nepravednim ponašanjem.

Zbog toga, potrebni su nam jasno isklesani stubovi velike nosivosti koji će nositi teret svih naših misli, reči i dela i nad kojima će druge vrednosti moći da budu izgrađene. Stubovi su osnovni moralni principi kojima se vodimo u životu. Oni su tu da nam jasno ukažu na prirodu pravednosti neke interakcije između svesnih bića.

Postoje samo dva stuba, koji se nazivaju dva stuba prosvetljenja:

1. **Princip neagresije**

    *Ne iniciraj štetu drugome* - Drugim rečima, ne narušavaj tuđu suverenosti. Ovaj princip neguje ravnopravnost i ukoliko nije dobro formiran, imamo sindrom gospodara, skloni smo da budemo nasilnici ili da se postavljamo kao da imamo veća prirodna prava od drugih.

2. **Princip (samo)odbrane**
   
   *Ako je neko inicirao štetu, imaš pravo silom da (se) braniš* - Drugim rečima, ne dozvoli da nego narušava tvoju suverenost. Ukoliko nije dobro formiran, imamo sindrom roba, skloni smo da budemo žrtve i da verujemo da drugi imaju veća prirodna prava od nas.

Za odgovor na pitanje *Šta je šteta, a šta sila?* i druga pitanja koje privlače pažnju prilikom razmatranja ovih principa, kao što je pitanje moralnosti pretnje silom pozivam vas da pročitate [ovaj tekst](lang=sr&id=dva-stuba-prosvetljenja).

Sada kada imamo čvrste temelje i stubove možemo da ispitamo koje su to vrline koje su njihova direktna posledica. Njih ćemo smestiti na friz hrama, venac koji se nalazi odmah iznad stubova. Prva očigledna vrlina je **(samo)poštovanje**. Kao što vidimo ona je dvojakog karaktera. Samopoštovanje zahteva da drugi poštuju naše životne izbore ne mešajući se u njih, dok poštovanje traži od nas da isto tako poštujemo životne izbore drugih. Vrlina koja je simetrična ovoj je **odgovornost**, takođe dvojakog karaktera. Za početak, od nas se zahteva da svesno ne činimo stvari koje nisu u skladu sa principima i da se nosimo sa posledicama ličnih dela. Takođe, potrebno je da druge ljude držimo odgovornim za njihova dela i izbore. Razmislite kako nedostatak svakog od pomenuta dva principa utiče na sposobnost (samo)poštovanja i odgovornosti.

Treća vrlina friza koja prirodno proističe iz temelja je naravno **temeljnost**. Za razliku od prethodne dve koje svojom dvojakošću daju na širini, temeljnost daje na dubini. Može nastati kao posledica izgradnje kada benefiti čvrstih temelja postanu jasni. Usmerava nas da u svemu što radimo najpre gradimo čvrste temelje. Ja je vidim kao ukras na frizu antičkih hramova.

## Timpanon - Trougao

Sada kada smo izgradili čvrste i stabilne temelje od hladnog mermera, potrebno je da ovoj građevini damo toplinu i boje.

Timpanon je dobro mesto za sve vrline koje su direktno povezane sa dešavanjima u spoljašnjem materijalnom svetu, bilo da su one duboke ili plitke prirode. Što se više krećemo po visini trougla na gore, trebalo bi da budemo bliži materijalnom svetu i osobine koje nalazimo trebale bi da budu sve pliće i sve više fizičke prirode. Zbog toga, podeliću timpanon u tri segmenta.

U najdubljem sloju trougla koji se nastavlja na friz nalaze se najdublje vrline ljudske prirode koje nisu fizičkog karaktera. To su vrline bez kojih se čovek oseća nekompletno. Bez njih saradnja sa svetom nema potreban kanal za postizanje osećaja svrhe. Ovo su tri **osobine vodilje**:

1. **Empatija**
   
    *Saosećanje sa drugim svesnim bićem* - Daje toplinu životu i omogućava povezanost između dva bića. To je svest o patnji drugog prenesena u psihičko-fizički doživljaj, tj. uživljavanje u emotivno stanje drugog. Može biti motiv i pokretač za borbu. Sama po sebi, predstavlja intenzivan kompas za pravdu i usmeravanje pažnje. Kako empatija nije logičke prirode, izvođenje zaključaka isključivo iz osećaja empatije nije ispravno.

2. **Razumnost**
   
   *Sposobnost svesne primene logike* - Kao što smo rekli razumnost je osnovna osobina potrebna za izgradnju ove građevine, i nešto na čemu i sami temelji počivaju, ali s obzirom na to da svako delo od misli do manifestacije mora proći kroz razum, ovo izgleda kao logično mesto za ovu vrlinu. Takođe, ovaj deo razuma možemo posmatrati kao onaj deo koji potpiru stubovi, a ne celokupan razum koji obuhvata sve.

3. **Hrabrost**
   
   Često, iako je doneta odluka u skladu sa razumom i emocijama, nije lako sprovesti je u delo. Iako vremenom postaje lakše, praktikovati iskrenost zahteva određenu snagu. Snaga za iskrenost leži u **hrabrosti**, sposobnosti da se dela bez obzira na unutrašnji nekomfor i manje ili više alarmirajuće znakove za narušavanje prividnog ili privremenog unutrašnjeg mira.


<figure>
  <img
    src="./assets/oz.jpg"
    alt='Slika iz "Čarobnjak iz Oza" - članovi ekipe'
  />
  <figcaption>Članovi družine iz filma "Čarobnjak iz Oza" predstavljaju Dorotine osobine vodilje</figcaption>
</figure>


Srednji sloj trougla predstavlja vrline koje bliže učestvuju u materijalizaciji, ali koje i dalje nisu fizičke prirode. Tu obitavaju sve **komunikacione i kolaboracione sposobnosti**, od tolerancije, posvećenosti, odanosti, darežljivosti, samopouzdanosti, ostrašćenosti, otvorenosti uma, pa preko ljubaznosti i sposobnosti slušanja i bezbroj drugih vrlina pa sve do jasnog izražavanja.

U najplićem sloju timpanona, malom trouglu koji direktno pokušava da probije u fizički svet, nalaze se naša **umeća i sposobnosti**. Te vrline su ujedno i medijumi naših dubljih vrlina za spoljašnji svet. Kada su umeća i sposobnosti primenjene tako da podražavaju i ispoljavaju sve ono što leži ispod, tada se javlja istinski osećaj životne svrhe. To je svojevrsna povratna sprega kojom nam ostatak našeg bića javlja da na tom putu treba da ostanemo. S druge strane, kada ono što radimo nije u skladu ili je, u najgorem slučaju, u suprotnosti sa svime što mi jesmo, onda se javlja manji ili veći osećaj nekomfora koji zahteva promene. Ako se taj osećaj ignoriše, on se sve više akumulira, pa nas to vremenom tera ili u pozitivne promene ili u sve veću depresiju.

## Krov

Krov bi trebalo da predstavlja ljusku, nešto što vidimo odmah kada prvi put sretnemo, ili vidimo, nekoga. Ono što odmah vidimo nije ništa od prethodno pomenutnih vrlina, već je to fizička predstava čoveka, tj. njegove **fizičke osobine**, one karakteristike koje su prisutne isključivo u materijalnom svetu. Tumačenjem fizičkih osobina možemo doći do određenih pretpostavki o nečijem unutrašnjem stanju, ali daleko od toga da ga možemo sa sigurnošću spoznati bez dodatne interakcije.

## Zaključak

Ovako izgrađeni i obasjani suncem samosvesti, sa snagom volje i željom da se i dalje razvijamo i napredujemo, predstavljamo bića koja u sebi nose seme pravde umesto semena zla i čija međusobna interakcija može da rezultuje samo redom i blagostanjem. Jer kako je unutra, tako je i spolja.

Haos u kojem danas živimo ukazuje ne samo na sveopštu nepravdu oko nas, već je pokazatelj da mi kao osnovni elementi društva nismo satkani na temeljima pravde. Ukoliko želimo pravedan svet moramo što pre da počnemo da radimo na sebi i suočavamo se sa svojim delima, prihvatimo odgovornost i menjamo se.


<figure>
  <img
    src="./assets/as-above-so-below-sr.png"
    alt='Drvo života - Kako je unutra, tako je i spolja'
  />
  <figcaption>Drvo života - Kako je unutra, tako je i spolja</figcaption>
</figure>


Za mene je ovo bilo izuzetno zanimljivo putovanje otkrivanja sebe, nadam se da je i vama bilo. Iako smo kroz ovaj tekst izgradili hramove od temelja od krova, ne smemo zanemariti da je rad na sebi posao koji traje celog života. S tim u vezi, hramovi koje smo sagradili su dobra polazna tačka za dalje ispitivanje misterija sopstva, ali ne predstavljaju finalno i nepromenljivo stanje. Voleo bih da vidim kako ste vi izgradili svoj hram i pozivam vas da me kontaktirate putem [mejla](mailto:freedom.blog@proton.me) i pošaljete rezultat vaših graditeljskih napora, a ja vam ovde ostavljam svoj.


<figure>
  <img
    src="./assets/hram-popunjen-sr.png"
    alt='Grčki hram - Autorova reprezentacija čovekovog bića'
  />
  <figcaption>Grčki hram - Autorova reprezentacija čovekovog bića</figcaption>
</figure>



Slobodni zidari - Graditelji sopstvenog karaktera

Šta nam nije rečeno o vakcinama

Suvišni izveštaj

Veganstvo nije ishrana

Veruj mi

Za vaše dobro


U udobnoj i opuštenoj atmosferi doma, uz lagani muzički ambijent, sa dva prijatelja, L. i N. konzumirao sam [Blue Meanies](https://doubleblindmag.com/blue-meanies-mushrooms-panaeolus-cyanescens/). L. je, kao i meni, ovo bilo prvo iskustvo ovakve vrste, dok je N.  već bio iskusan i ovaj put je bio u ulozi trezne osobe koja prati situaciju, takozvanog trip pratioca (en. trip sitter). U pripremi za ovo magično iskustvo, koristio sam se [ovim člankom](https://psychable.com/mushrooms-psilocybin/how-to-prepare-for-the-best-shroom-trip-possible) koji preporučujem svima koji se odluče za isto.

## Motivacija

Za one koji teže dubokim spoznajama o realnosti i ljudskoj prirodi, iskustvo sa psihodeličnim supstancama predstavlja logičan korak jer one imaju potencijal za otvaranje novih dimenzija u umu. Glavno pitanje je da li određena supstanca može pružiti nove uvide i naučiti nas nečem novom o realnosti.

Ukoliko je odgovor ne, konzumacija se svodi na traženje plitkog fizičkog zadovoljstva, što ne privlači istraživački duh. Neretko se upotreba takvih supstanci promoviše s ciljem manipulacije kolektivnom svesti, uvodeći je u stanja koja je lako kontrolisati. Neki od ovih proizvoda mogu biti toksični, vodeći ljude ka zavisnosti od farmaceutskih sredstava i medicinskih intervencija, što dodatno doprinosi kontroli. Glavni predstavnik ovih supstanci je alkohol, opšte prihvaćen otrov koji pruža privremeno zadovoljstvo i bekstvo od realnosti, sužavajući svest onog ko ga konzumira, čime daleki problemi postaju nevidljivi. Cena konzumiranja alkohola je narušeno zdravlje, iziritirani organi, smanjena mentalna jasnoća i depresija nakon prestanka efekta.

S druge strane, ako supstanca ima mogućnost da u našem umu otvori nove dimenzije i odvede nas na mesta na kojima možemo da spoznamo istinu ili bolje razumemo realnost onda vredi isprobati je. Međutim, uvek postoji taj deo nas koji se zadovoljava plitkim efektima supstance u vidu beksva od realnosti i njega treba uvek imati u vidu. Taj deo će pokušati da nas navede na redovnu konzumaciju koristeći najbolje razloge koje ima, npr. iskorišćavajući baš tu potrebu za novim spoznajama.

<figure>
  <img
    src="./assets/piramida.webp"
    alt='Drevna piramida’'
  />
  <figcaption>Drevna piramida</figcaption>
</figure>

Razne teorije razvoja civilizacija često uključuju [ulogu psihodeličnih supstanci](https://grahamhancock.com/were-psychedelics-used-in-the-ancient-world/) i naučinici poput [Graham Hancock](https://grahamhancock.com/)-a koji se bave istraživanjima drevnih civilizacija pričaju o tome. Česti su susreti različitih ljudi sa istim bićima prilikom konzumiranja [duhovnog molekula, tj. DMT-a](https://www.youtube.com/watch?v=95Y1En2B8PA). Ovaj molekul se proizvodu u našem telu i ima značajnu ulogu u kreiranju trećine našeg života, tj. snovima. S tim u vezi, postavljaju se značajna pitanja o postojanju viših dimenzijama realnosti, potencijalno dostupnih svesnim bićima, a za koje ključ imamo u našem umu. Psihoaktivna supstanca koja se nalazi u magičnim pečurkama, psilocibin, ima pozitivne efekte na ljude sa psihološkim poremećajima, podstičući ih da se suoče sa uzrokom njihovih problema koji je davno potisnut. Naučnih istraživanja koja potrkrepljuju dokaze o prednostima lečenja terapijama psilocibinom je sve više a takvi slučajevi predstavljeni su i u dokumentarnim filmovima poput [Fantastične gljive](https://m.imdb.com/title/tt8258074/), [Magični lek](https://www.imdb.com/title/tt8661404/) i [Kako promeniti svoj um](https://www.imdb.com/title/tt21062540/). Sve ovo upućuje na to da su magične pečurke supstanca sa visokim potencijalom za vraćanje čoveka na pravi put.

## Očekivanja

Bitno je biti svestan očekivanja od predstojećeg iskustva, posebno kada je reč o konzumiranju magičnih pečuraka. Jasan uvid u ono što želite postići može značajno oblikovati iskustvo. U mom slučaju, cilj je bio sticanje novih i dubljih filozofskih uvida, uz želju za vizuelnim efektima. Prioritet mi je bio da spoznam nešto novo, što je uveliko oblikovalo moje iskustvo sa pečurkama.

## Trip

Našli smo se u stanu u kome sam ja živeo. Stan je imao dnevnu sobu sa kuhinjom, odvojenu šankom, spavaću sobu i izlaz na privatno dvorište iz svake sobe. U dvorištu je rasla zelena trava i po zidovima kojima je dvorište oivičeno rasle su puzavice. Zid na koji se direktno gledalo iz stana je bio zid druge zgrade na kojem su puzavice izgledale najimpresivnije zbog njegove veličine. Evo kako je to izgledalo:

Sedimo u dnevnoj sobi, L. i ja na dvosedu, a N.za računarom na stolici. L. i ja uzimamo po dva grama sušenih pečuraka i grickamo ih. Meni se ukus dopada, primamljivo je, kao neka grickalica, dok L. nije ništa posebno.

N. odlučuje da se istušira, taman dok pečurke počnu da deluju što bi trebalo da bude za oko pola sata. Tokom razgovora sa L. primećujem da drugačije percipiram prostor oko sebe. Sve i dalje izgleda isto, ali ga ja ipak vidim nekim drugim očima. Osećam se kao da ponovno čitam neku već pročitanu knjigu ali da sada tekst tumačim drugačije. Zidovi su beli i sveži, a ugao pod kojim gledam na hodnik ispod viseće biljke mi daje neki novi pogled na prostor. Oduvek sam voleo taj stan i količinu prirodne svetlosti koja prodire. 

Dok razmišljam o tome, N. dolazi iz kupatila. Na sebi nosi belu majicu na duge rukave i sasvim se uklapa u svežinu prostora. Na majici, u predelu grudi ima zašivenog plavog kita na grudima. Seda za računar i pije destilovanu vodu. Javlja se misao da je N. moreplovac. Pričamo o tome i ja postavljam pitanje šta je moreplovac? To je onaj koji morem plovi. A zatim, pitanje, šta je plovka? Takođe, nešto što plovi, to je životinja. L. sumnja u to. Smejemo se i N. gugla reč “plovka”. Tada postaje još smešnije to što je N. trezan, nama na usluzi za eksploataciju, kao prozor u realni svet preko interneta. L. postavlja pitanje, šta je plovak? Oprema za pecanje.

Talasi topline polako naviru i kao da svaki sve više probija. Iako N. pušta muziku, ja verujem da je pečurka DJ ove žurke. Ona polako prodire, samopouzdana je i oživljena imaginacija. Ona je sada kreiran entitet u mojoj glavi, nosi naočare i pušta muziku. Ušla je donekle i zna da će ući još više.

Vreme prolazi, L. dobija priliku da vidi distorzije i vizuale, ali ja ne primećujem nikakvu vizuelnu razliku. Da, bilo je veoma smešno, kao da smo se naduvali, ali ništa posebno se ne dešava. L. misli da se suprotstavljam pečurki, a N. nije shvatao šta je pečurka dok mu nisam eksplicitno objasnio da je imaginacija. Ova spoznaja stavlja me u drugačije stanje. Shvatam kako pečurka zapravo ne uspeva da uđe, nije više tako samopozdana i to je presmešna zamisao jer je zamišljam kako se nervira zbog toga što su joj očekivanja srušena. Doživljavam ego trip, pečurka mi ne može ništa, ne deluje na mene, jači sam od nje. Uzimam još 2 grama, ali kako vreme prolazi ništa se ne dešava. Kako sve vreme otvoreno pričam o tome, počinjem da imam samonipodaštavajuće misli zbog toga što toliko pričam. Osuđujem sebe što toliko zahtevam pažnju i zauzimam prostor i utiska sam da zbog mene ne mogu da uživaju u svom iskustvu. L. malo govori o svojim vizualima, a ja sam baš razvezao priču, zbog čega shvatam da priča i doživljaj nisu isto. Šta više, međusobno su isključivi i dok pričam, ništa neću ni osetiti.

Odlučujem da voljno prekinem taj ciklus i izolujem se u spavaću sobu, kako bih njima ostavio prostora i smirio um. Eskalaciju negativnog osećaja doživljavam neposredno pred izolaciju, kada fizički doživljavam osećaj blizak onom pred padanje u nesvest, sa kojim imam iskustva jer sam tokom života oko desetak puta pao u nesvest. Potvrđujem im da ću se izolovati i uveravam ih da je sve u redu. Ležim u krevetu i um se polako smiruje.

Kroz staklo posmatram dvorište i tri lozice koje naizgled formiraju oblik obrnute ljudske glave. Iako je sve isto i kao što je do sada bilo, tj. nema distorzija, ja shvatam da nikada do sada nisam primetio taj oblik. Dve lozice čine obim glave dok centralna žila koja je najjača ide po sredini i slabi od čela ka vratu. U glavi mi zvoni hermetički princip mentalizma.

> “Sve je um. Univerzum je mentalan”

Sve počinje od glave, sve što je nastalo počelo je u umu. Svaka ljudska ideja koja je rezultovala nečim u fizičkoj realnosti, započela je u umu. Svo zlo i svo dobro na svetu započelo je u umu. Borba između dobra i zla je pre svega mentalna borba koju ove metafizičke pojave vode na nivou količine umova kroz koje će se ovaplotiti.

Plutajući kroz ove misli, doživljavam sposobnost ekstremnog fokusa. Fokus je nešto što smatram jednom od svojih jakih strana, ali ovde je u pitanju bio vizuelni fokus na jednu malu grančicu lozice koju sam posmatrao. Gledajući u nju, mogao sam da primetim najsitnije detalje iako su bili udaljeni. Primećivao sam svaku senku i grubost na zidu oplemenjenu sunčevom svetlošću, a uskoro je nastupio i jedini trenutak u kome sam doživeo vizuelne distorzije u vidu kretanja grana lozica. One se nisu kretale glatko kako sam ja očekivao da će se kretati, već je u pitanju bilo nešto poput spore promene frejmova u starim crtaćima gde se jasno vidi skok sa jednog položaja na drugi.

Ubrzo je usledio, bez konkurencije, najlepši osećaj koji sam ikada doživeo, osećaj najčistije i stoprocentne ljubavi prema sebi. Bilo je to kao kao da primate najlepši zagrljaj ikada, od sebe sebi, i topljenje u njemu, kupanje u sopstvenoj ljubavi. Sve je toplo i meko i osećam se spokojno kao nikada pre. Osećam kako je sve na svome mestu i shvatam da je ovo moje prirodno stanje. Ovo je prirodno i zdravo stanje jednog ljudskog bića, sa čijeg smo puta skrenuli.

Kako je ova predivna senzacija prolazila, u jednom trenutku sam shvatio da sam dobio ono što sam tražio. Ovaj doživljaj, početak i kraj, koji čine dva intenzivna osećaja, egotrip i ljubav prema sebi povezuje se u jedan krug. U pitanju je bio filozofski uvid stečen kroz doživljaj! Taj uvid je sledeći: Potreba za kontrolom drugih, ljubomora i želja da se svi ponašaju po našim merilima je patološka deformacija koja nastaje iz nedostatka ljubavi prema sebi. Jedino onaj um koji nije sposoban sebi da pruži ljubav, zahteva da mu tu potrebu zadovolje drugi pa okupira prostor i zahteva pažnju od drugih. A kako drugi pružaju ljubav na svoj način, ta potreba nikada zaista neće ni biti zadovoljena ako su oni od kojih se to očekuje slobodni u tome. Zbog toga, nastaje potreba za kontrolom i od drugih se zahteva da se ponašaju u skladu sa očekivanjima.

Baš ovo je koren problema zbog kojeg nastaje potreba za vladanjem i prisiljavanjem drugih na proizvoljna pravila bez utemeljenja u moralnim principima. Vladari su, kao i mnogi drugi ljudi, obeleženi mnogim traumama zbog kojih gaje mržnju prema sebi. A kako su dovoljno inteligentni da prevare, uspevaju druge da navedu na potčinjavanje u pokušaju da popune praznine u sebi.

Nakon ovog kompleksnog uvida, usledile su i druge misli. Jedna je bila shvatanje da nam stvari padaju onakve kako ih sopstvenom percepcijom obojimo, tj. da šta god nam se dešavalo, uvek imamo izbor između obitavanja u mentalitetu žrtve ili mentalitetu borca. Mentalitet žrtve dolazi usled odbijanja da se suočimo sa situacijom, tj. odbijanja da prihvatimo realnost. Dolazi usled nerealne želji da se ono što se dogodilo, nije dogodilo. S druge strane, mentalitet borca dolazi usled prihvatanja i uzemljavanja u realnosti ma kakva god bila. Možda je situacija takva da ništa ne možemo da učinimo, onda treba da je prihvatimo kao takvu. A ako pak možemo, ma koliko beznačajno pokušaj delovao, treba da uradimo to uz prihvatanje da je to najbolje nešto što u tom trenutku imamo.

Sledeća je bila potvrda da je pričom prenošen utisak o vizuelnom doživljaju susptance preuveličan. Možda je do mene, ali kada sam slušao druge kako govore o svojim psihodeličnim iskustvima, stvorio sam napumpana očekivanja. Za razliku od mojih očekivanja nečeg intenzivnog, iskustvo koje sam doživeo je bilo ne toliko fizički jako koliko psihološki duboko. Tokom celog tripa bio sam potpuno funkcionalan i video sve isto kako i inače jeste. Ono što je bilo promenjeno je dubina načina na koji tumačim stvari.

Takođe, spoznao sam da razgovor nikad nije neutralan, uvek nosi odrejenu dozu ega i ranjivosti. Kada govorimo, dajemo od sebe, pa u zavisnosti od okruženja, teme ili trenutnog stanja reči koje izlaze za sobom ostavljaju manje ili više otvorenosti i naoštrenosti. Analogija je zamak koji otvara portu kako bi izali ljudi i primili poruke od stranaca koji su stilgi ispred. U zavisnosti od situacije, ljudi će izaći sa više ili manje poverenja, a odbrana za neočekivane napade biće više ili manje spremna.

Jedan od zanimljivih osećaja koji sam osetio dok sam ležao na krevetu bila je gladost i sitost u isto vreme. Bio sam gladan, i razmišljao kako bih pojeo nesto ukusno, ali i sit jer ovo stanje ne bih prekinuo zbog zadovoljavanja ukusa. Bila mi je lepa pomisao na pečene indijske orahe ali je još lepše bilo trenutno blaženstvo.

## Posledice

Kako sam se osećao potpuno funkcionalno tokom tripa, nije postojao jasan trenutak kada je trip prekinut, pa volim da kažem da se trip nikada nije ni prekinuo. To je u neku ruku i tačno jer iskustvo koje sam imao nije ostalo samo u prošlosti, već sam tokom njega sačinio koristan alat koji redovno upotrebljavam. Kada god mi je potrebno, mogu da pitam sebe gde sam sada u odnosu na onaj osećaj blaženstva i istinske ljubavi prema sebi. Znam da prepoznam kada sam bliži a kada dalji i znam kada nastupa apatija, a kada počinje mržnja prema sebi, pa u odnosu na to mogu da se postavim.

Činjenica da je ova supstanca nelegalna, tj. da je opšte prihvaćena ideja da je u redu primeniti fizičku silu na nekoga ko je upotrebljava, je još jedna od niza stvari koja ukazuje na dubinu nemorala u koji je današnja civilizacija zapala. Um je izmanipulisan do te mere da ne razume da je svesno unošenje bilo čega u sopstveni organizam pravo svakog svesnog bića i da je fizički to sprečavati nasilje. Umesto da ljude poštujemo kao suverena bića i držimo ih odgovornim za posledice njihovih dela, mi podržavamo zabrane kojima stvaramo okruženje u kojem se preferira drušvo psihološke dece u telima odraslih ljudi. Brani se konzumacija supstance, umesto da se neko drži odgovornim za ono što radi nevezano za supstancu koju je konzumirao. Na taj način se pored nemoralnog sprečavanja nekoga da radi sa svojim telom šta želi takođe gaji i kultura opravdavanja nasilja, jer su ljudi skloni da prihvataju izgovor da je nasilnik konzumirao neku supstancu, zbog čega nije bio sav svoj, pa bi zato magično trebalo da je manje kriv.

Da bismo zaista razumeli zbog čega su zabrane i dozvole od autoriteta nemoralni koncepti potrebno je da razumemo barem stubove morala, o kojima možete pročitati više u [ovom tekstu](lang=sr&id=dva-stuba-prosvetljenja). A ako niste fan duboke filozofije, pozivam vas da pročitate [ovaj zanimljiv dijalog](lang=sr&id=razgovor-sa-dozvolom) koji na prost način demonstrira dalekosežnost logike zabrana i dozvola.

Kada se sve uzme u obzir, psihodelične supstance nisu igra, već ozbiljna stvar i pre stupanja u iskustva sa njima važno je biti svestan namere koju imate i cilja koji želite da postignete i biti u pravom i pogodnom okruženju, s puno poverenja, za konzumaciju. Jednom kada ste to postigli, odvešće vas na putovanja na kojima nikada niste bili, pokazati vam stvari kakve niste videli i uputiti vas ka raznim istinama.


Zapisi sa tripa

This page hasn't been translated into your language yet